Bez stijega, bez gospodara! -> -> -> -> -> -> -> airsoft tim 'Plaćenici'
17.05.2012., četvrtak
Legija ilitiga L ćelija
|
Naša najnovija ćelija ponijela je naziv Legija i slovnu oznaku L. Danas s početkom u 15:00 sati odradilo je njih šest sa još sedmoricom Plaćenika trening na njihovom terenu. Što reći na to? Osim da je to najbolji dokaz ispravnosti naše Plaćeničke filozofije. Jer kao rezultat ne da nam pristupaju pojedinci, nego cijeli airsoft timovi koji onda još u miraz donesu teren ili dva. Zašto? Kao odgovor možemo citirat kolegu iz P ćelije - Zato jer je anarhija majka reda!  foto Sony |
14.05.2012., ponedjeljak
Plaćenička mladež
 Unatoč kiši koja je padala cijelu noć i dobar dio jutra, deset plaćenika danas izlazi na teren odraditi redoviti šumski trening. S obzirom da se danas nije očekivala visoka borbena aktivnost, trening koristimo za upoznavanje četvorice novih sa osnovama Plaćeničkog zanata. Odradili smo čak pet fajtova sa po dva oživljavanja po mokroj i nadasve zelenoj šumi. Iako je naglasak danas bio na obuci, nekoliko puta smo se ipak žestoko pohvatali. Uglavnom sve se vrtilo oko dva gustiša, pošto je relativno rijetka šuma onemogućavala prikriveno prikradanje. Sve u svemu, vrlo kvalitetno potrošen dan koji smo okončali u lokalnoj taverni, analizirajući današnji fajt te pritom dogovarajući skore angažmane. A sudeći prema reakcijama mladića... dobili smo i Plaćenički podmladak. Naravno pritom ne treba zaboraviti Plaćeničke tekovine i sve Plaćenike koji nam se trenutno nalaze razasuti diljem Bivše naše i inozemstva, što zbog posla, što zbog raznoraznih drugih angažmana. Ujedno im želimo što bezbolniji boravak tamo gdje već jesu i što brži povratak među nas. Znamo da i ovdje smrdi štošta toga, ali ovdje bar imate ekipu... |
11.05.2012., petak
CQC reloaded
 Sukladno nedavnom pozivu upućenom Plaćenicima za određeni angažman na urbanoj bojišnici, kao i loše meteo najave za vikend... jučer, nakon duže pauze odrađujemo jedan CQC trening. Dijelimo se 10:10 i krećemo sa dva kraja objekta. S jedne strane su stare plaćeničke "kuke" iz Alfa i Oskar, te Mike ćelije, dok su s druge strane Pape, Delte i nova ćelija koja još nije dobila svoju kodnu oznaku. Nulti fajt za zagrijavanje odrađujemo dok se ekipa još skupljala. No prvi pravi fajt u punom sastavu "kuke" riješavaju relativno brzo zbog poznavanja terena. Dok ih trojka plaćenika sa kratkim naoružanjem zadržava u mračnom dijelu, ostatak ekipe im dolazi s leđa i doslovce ih tapše po leđima. Drugi fajt nisu pali na istu foru, pa nas dočekuju na stepeništu kuda su dečki zadnji fajt prošli. Tu također ginem među prvima, pa ne znam kako je prošao ostatak borbe. Treći fajt mijenjamo strane i mi krećemo u mrak gdje nas oni čekaju. Bilo je tu gadnog napucavanja na kratkim udaljenostima, pa sam kao posljedicu sinoć prebrojao par dobrih podljeva na rebrima i bedru. Jbg prava muška zabava, ali jednim dijelom i posljedica igranja u takozvanom Chuk Norris loadoutu. Ali kao što nam domaći dečki u bircu nakog toga kazaše - Chuk Norris je jednom čak došao dvaput... pa valjda i to nešto znači. Sa spuštanjem mraka nas par ostaje bez plina za utoke, nekima otkazuju baterije, neki moraju ići, pa lagano završavamo ovo kroztjedno druženje. Selimo se u obližnji birc na pivo, slijedi analiza, za*ebancija, te dogovori za sljedeće fajtove. Zadnji napuštaju poprište bitke oko 23h. |
07.05.2012., ponedjeljak
Dnevno-noćni fajt
 foto Johnny |
30.04.2012., ponedjeljak
Borderwar 4 - The Newcomer
|
Još negdje na ljeto prošle godine sazrijela je u Plaćeničkim glava ideja o odlasku na Borderwar, no pošto smo taman propustili BW3, načekalo se dok je došlo vrijeme za slijedeći BW4. Okupivši ove godine cca 800 TaskForce-ovaca, 600 SELA gerilaca, te uz ostatak od 400 LARP-ovaca (seljani, novinari, UN, mafija...), BW4 je i službeno postao najveći airsoft događaj u Europi. Reče mi to osobno zadnji dan glavni organizator Mike. Naravno pritom ga nisam propustio upoznati sa događajem od prošlog dana u kojem se jedan "mrtvi" hasovac uz prijeteću gestikulaciju približavao meni i Dekiju, očito vrlo isfrustriran činjenicom da smo ih probili po boku i jednostavno pomeli sa terena. Sve u svemu zaključak našeg ovogodišnjeg angažmana na BW4 mogao bi se sažeti u onu staru latinsku - Veni, vidi, vici. Dan 1. - četvrtak 26.4. Iako nas je na BW4 trebalo ići 10 u zadnjem tjednu zbog privatno-poslovnih problema nam ispadaju četvorica. Na kraju uz dvojicu mlađih dragovoljaca na teren izlazi osmorka Plaćenika - Bogi, Deki, Dragoš, Kukec, Manga, Max, Miha i Skic. Utovar stvari/putnika u vozila je počeo još u 11h, no dok smo se svi utovarili iz Zagreba krećemo tek oko 13:30h. Zahvaljujući vjeri određenih u GPS navigaciju, put kroz Sloveniju po lokalnoj cesti je trajao nevjerojatnih dva i pol sata. Isto tako, par radova na Češkim cestama i određena preusmjerenja dovela su do toga da u Safe zone BW4 stižemo tek oko 1h iza ponoći. Dok smo razvukli opremu i legli bilo je već 3 sata u noći.  Dan 2. - petak 27.4. Budimo se već oko 6h, pakiramo, odrađujemo kroniranja, oblačimo i sa traktorom prebacujemo u našu bazu smještenu na drugom kraju terena. Dolaskom tamo uređujemo svoj tabor i javljamo se zapovjednicima gerile. Prijavljujemo im se za zadaće dubokog izviđanja i djelovanja u neprijateljskoj pozadini. No zbog velikog frontalnog napada snaga TF369 na našu bazu, naša prva zadaća bila je pojačanje obrane baze. Prvi sraz sa neprijateljem bio je silovit prema pričanju petorke koja je izašla na teren. U isto vrijeme ja sam lobirajući kod zapovjednika pokušavao ostvariti nešto, no brzo shvaćam da od toga nema kruha. BW-ekipa ima zadaću razvući susret na dva dana, a ne završiti ga u najkraćem roku tj. trenutnim uništenjem neprijatelja. Od tog trenutka moje lobiranje se okreće prema formiranju združene ex-Yu postrojbe koju čini 60-ak Slovenaca, 8 Hr-Plaćenika i 8 Srba. Za to vrijeme spomenuta petorka se trga po terenu i pokušava spasiti što se spasiti da. Čim su se vratili (lagano razočarani viđenim), SELA general Smolec daje nam konačno zadaću po našoj mjeri. Treba uništiti branu duboko u neprijateljskoj pozadini. Umorni i gotovo bez predaha, momci kreću već oko 18h, a do 21h zadaća je izvršena. Iako su oni zbog nedostatka otpora imali dojam da odrađuju neku "Miki-Maus" misiju, važnost te zadaće bila je ogromna u smislu bodovanja. Vidjelo se to najbolje zadnji dan dok se naš general predamnom hvalio Mikeu, kako su im "moji dečki" odradili branu. Dan 3. - subota 28.4. Bio je to dan za operacionalizaciju jučer dogovorenog sa "Jugovićima". Na prvu zajedničku zadaću prema TF bazi uz ostale Njemačke, Austrijske, Rumunjske, Bugarske i Mađarske satnije, kreće i naš ojačani ex-Yu vod sastavljen od 20-ak Slovenaca, plus 16 Hrvata i Srba. Da skratim priču, u cirka četiri sata borbi došli smo doslovce do TF-baze. Pritom sam do pogibije osobno riješio osmoricu TF-ovaca. Čitavo vrijeme naši momci su bili ti koji su vukli po terenu i tjerali ostale naprijed. No zbog gubitaka na kraju se nije moglo dalje, a organizatori nam ne šalju pojačanje očito u strahu da bi susret mogli privesti kraju prije planiranog. Stoga umjesto nama, pojačanje od 20-ak Slovenaca šalju na desni bok terena gdje ih kao po nekom dogovoru, doslovce pregazila skupina od 60 TF-ovaca. Jbg organizatori s nama igraju šah... Popodne nas šalju na lijevi kraj terena. Zadaća je riješiti TF-ovce koji pokušavaju okružiti selo i ući u njega. Pritom je nama zabranjen ulaz u selo i pucanje po istom, pa čak i ako su TF-ovci u njemu. Dolaskom pred selo prepuštam organizaciju čika Maretu kao najstarijem po godinama i pješačkom iskustvu među nama. Raspoređujemo se oko najužeg dijela ceste i čekamo taj konvoj TF-a koji bi se kroz selo trebao probiti prema našoj bazi. Čekamo i čekamo, a onda odjednom pješački napad TF-ovaca sa lijeve strane ceste. Umirujem dečke da budu strpljivi tj. da ih puste da nam izađu na čistac. No u međuvremenu naš odličan plan kvare neki nadobudni Mađari koji se uz znatne gubitke upuštaju u borbu s njima sa te strane šume. Vidim propala nam zasjeda, ovi se lagano povlače, a sa brijega iznad nas sve su glasniji zvuci borbe. Nema druge nego pojačati leđa.  Čika Mare i njegovi trenutak oklijevaju, no pošto mi već krećemo uzbrdo, pridružuju se i oni. Izlaskom gore vidimo da se borba odvija u kotlinama ispred nas i lijevo. Sunce nam tuče točno u oči, pa brzo zaključujemo kuda i kako ići. Krećemo po desnom boku, čistimo sve na putu, a potom se spuštamo na njih sa višeg terena tako da im dolazimo sa suncem iza leđa. Klasičan Sun-Tzu. Dok ih jednog po jednog metemo, prvi put na susretu čujemo "mrtve" kako komentiraju. Eto tako vam izgleda airsoft po hasu. Kad ih pometeš sa boljom taktikom, njihovi luzerski komentari se svode na to da im netko nije priznao pogodak. Bitno je reći da su se isti u tom momentu nalazili cca 30 metara iza i ispod nas, dok smo mi grabili prema njihovim suborcima dalje po grebenu. Znači nema šanse da su išta mogli vidjeti. Istodobno ja govorim kolegi metar iznad mene da je pogođen jer sam čuo udar bibija u tkaninu. No komentari njihovih mrtvih se nastavljaju i dok pored nas idu u respawn. Konačno kad sam im iziritiran rekao da nas poštede tih hasovskih sranja, onda bi se neki i tukli. Spomenuti sroljavac sa početka priče se povukao tek kad sam mu zaprijetio sa baniranjem i pozivanjem moderatora. Na stranu to što je krenuo na nekog tko je ležao na podu sa štakom pored sebe. Baš me zanima kako će samoprozvani hase reagirati na to... Nakon što smo ih doslovce pregazili i došli do ruba šume iza koje je počinjala njihova baza, po čistini na nas sa desnog boka dolazi njihov konvoj od pet vozila. Pošto ne smiju voziti van ceste stoje tamo i gledamo se. No zahvaljujući jednom našem vrlo upornom snajperistu koji je doslovce 300-400m puzao kroz otvoreno do njihvih vozila, te potom po njima otvorio paljbu... njegovom solo napadu pridružio se ubrzo i ostatak gerile jurišem preko otvorenog. Kao rezultat u TF-bazu se osim hasovaca, vratilo i pet vozila TF-a. Ukupno dan završavam sa bodycountom na 15, dok sam dva puta bio i sam pogođen. Nakon toga se spuštamo u selo, te se za mraka vraćamo u bazu i spremamo na spavanje, budući je organizator "zamrznuo" susret od 22h do 7h ujutro. Jer je noć prije neki kreten sa laserom svijetlio po putničkim avionima u preletu. Dan 4. - nedjelja 29.4. Budimo se već u 6h ujutro i pakiramo lagano. U jednom trenutku uzbuna jer se netko probio unutar naše baze. Vjerojatno kao pokušaj osvete za ono što su im Slovenske Delte napravile jutro prije. Naime četvorica Delti su im jutro prije napravila 50-ak silent-kill-ova po TF-bazi. No za razliku od Delti, ove uljeze vrlo brzo rješavaju, pa nastavljamo pakiranje. Sa tonom opreme na leđima krećemo na hodnju prema Safe Zone-u, jer nakon jučerašnjeg gaženja znamo da hase više neće izaći na teren. Tako je i bilo. Dolaskom u Safe zone, vidimo da je većina njih već tamo. Pozdravljamo se sa svojim suborcima, razmjenjujemo podatke, tovarimo i krećemo na put već u 12h. Slijedi vožnja kroz cijelu Češku, Austriju, Sloveniju...  Unatoč nepredviđenom otkazu i paljenju rezerve u Zaprešić ulazimo oko 24h. Odrađujemo na lokalnoj benzinskoj nulto tankanje i našu obvezatnu postfajtovsku pivu. Razvozimo dečke usput, a doma stižem oko 1:15h. Tuširanje, gemišt, pljugica i krevet u 4h. Račun govori da sam u zadnja 93 sata spavao svega 10 sati. Znači može se još... Istodobno, Plaćeničke ćelije 47 i 49 odrađuju na domaćem terenu redoviti nedjeljni trening. Nek se i to zna...  Dopuna 1.5.2012. Jučer je naša vrijedna Papa ćelija odradila trening na jednom novom terenu s najnovijom Plaćeničkom ćelijom koju su upravo oni vrbovali. Svaka čast ljudi... kako na otkriću novog terena, tako i na mobilizaciji novih Plaćenika...  |
22.04.2012., nedjelja
Minus tri, plus dva
|
Zbog slabijeg odaziva prošlu nedjelju, te povoljnije meteo situacije ovaj put se okupljamo u uobičajenijem nedjeljnom terminu tj. oko 11h. Kao rezultat na teren nam izlazi standardniji broj od 17 Plaćenika. Dijelimo se 8 : 9, te odrađujemo tri borbe do 16h. Povremni prolasci kišnih oblaka nisu nam pritom pokvarili doživljaj. Iako su borbe odrađene uglavnom u opuštenom i domaćem ozračju... ipak su se mogle izvući određene pouke. Glavna od njih bila bi da se posao može odraditi isključivo sa združenim djelovanjem. Znači nastupajući kao grupa, a ne kao hrpa pojedinaca. Nadamo se kako će to danas izašla ekipa imati na pameti i tijekom sljedećih angažmana. Jer tko preživi, pričat će...  |
15.04.2012., nedjelja
Uz kišicu
 Budući je meteo danas najavljivao kišu iza podne, mi smo je odlučili preduhitriti sa ranojutarnjim treningom. Na teren izlazimo već u 8:30h, a cijelim putem nas prati dosadna kišica iz nimbostratusa. Okuplja nas se devet i sve važemo hoćemo-nećemo odradit taj trening. Gledamo se i ajd da nismo došli bezveze, probat ćemo malo. Dijelimo se na dvije ekipe, ograničavamo fajt na teren ispod ceste i kreće se lagano. S jedne strane Miha, Manga, Kukec i Mićo, a s druge Šumi, Corleone, Taso i Markan. Donedavno gola i smeđa, šuma se doslovce preko noći preobrazila u onu samo za proljeće karakterističnu svijetlozelenu nijansu. Prva dva-tri fajta odrađujemo sa tri života, a na kraju još malo skraćujemo teren i igramo na ispadanje tj. samo s jednim životom. Za razliku od naših uobičajenih treninga sa cca dvadesetak ljudi, borba tima protiv tima bila je svojevrsno osvježenje. Naravno tim koji je igrao koordiniranije u pravilu je pobijeđivao, dok je pred kraj u jednoj borbi prevagu odnijelo zasjedno djelovanje iz gustiša. Sve u svemu, vrlo kvaliteno utrošena tri sata vremena, koji su unatoč dosadnoj kišici ispunila sva naša očekivanja, pa i više. Sve to analiziramo još jednom uz piće i dogovaramo teren za sljedeći vikend... |
09.04.2012., ponedjeljak
Noć 2
|
Zbog najave kiše, umjesto sa subote na nedjelju noćni fajt je prebačen u Uskršnju nedjelju na ponedjeljak. Svaka borba je ograničena na 30 minuta kako ne bi došlo do besmislenog odužavanja igre. Prvi fajt, dvije strane (plavi i zeleni) bore se za "svijetleću bocu" koja je u prostoru između njih. Nakon kraće pucnjave plava strana uzima bocu i povlači se natrag. Strana s bocom dolazi do suparničke baze, što ujedno završava borbu zbog nedostatka obrane u bazi. Drugi fajt, uz zamjenu strana plava ekipa ponovno prva dolazi do boce i trči s njom okolnim putem do neprijateljske baze ostavljajući iza sebe jednog borca u zasjedi. Za to vrijeme ostatak njegove momčadi se provlači kroz gustiš, te opet osvaja nebranjenu bazu. Treću borbu mijenjamo scenarij na način da je ekipa s bocom manjina. U međuvremenu znatno se smračilo što otežava igru. Plavci (s bocom) se polako kreću kroz guste šikare kako ne bi privukli pažnju neprijatelja. No unatoč tome otkriveni su i zeleni ih uništavaju.  Četvrta borba je isti scenarij uz promjenu ekipe plavih. Plavi se upućuju duboko u šumu. Zeleni ih čekaju, no ništa. Plavi kao da su nestali. Zeleni čekaju i čekaju, ne bi li se plavi pojavili i tako prolazi 30 minuta nakon čega zviždaljka označava kraj borbe. Povratkom zelenog tima u bazu, u istoj zatiču plavu ekipu s svijetlećom bocom. Plavci su uspješno prošli obranu bez da su zamijećeni. Drugi noćni trening je završen s potpunim uspjehom. Osim toga, bilo je zabavno i napeto kretati se noću po gustim šikarama. Nebo je bilo dosta vedro, pa se vidilo vrlo dobro. Samim time, ukoliko se ne žuri moglo se orijentirati. Pokazalo se i kako vremensko ograničenje igre poboljšava kvalitet iste. Naime gubi se besmisleno odugovlačenje igre zbog traženja Joze Perkovića i njegovog prijatelja Jasenka Čekaroša, koje u šikari pere pojačani adrenalin. Ekipa se rastala nakon 23:00h. Izvješće General D., foto Vatreni Istodobno, komesar obilazi ćeliju 21, te vas slikovno izvještava s juga Bivše naše...   |
01.04.2012., nedjelja
U gostima
|
Nakon nekoliko tjedana usklađivanja međusobnih rasporeda za danas je konačno dogovoren odlazak u goste. U dogovorenih 10 sati okuplja se 13 Plaćenika dok nam četvorica kasne, pa kako ne bi gubili vrijeme krećemo u prvi fajt. Ostavljamo osam ljudi u bazi, a šestorka kreće u već standarni napad na istu. No od planirane osmorke u bazi na kraju ostaje samo jedan borac, jer nam par po par branitelja odlučuje krenut u izviđanje i postavljanje zasjede napadačima. Dogovor je bio prvi fajt odradit bez respawna, pa u bazu uskoro počinju stizati "poginuli". U tom trenutku mobitelno se javlja Oskar ćelija koja kasni, te dogovorno odlučujemo da samo ulete u fajt (ko treća strana) i peglaju po svima. Budući je u bazi bio samo jedan borac, a većina ljudstva nalazila se na sjevernoj strani terena, dok nam Oskarovci dolaze s juga... nije bilo druge nego "oživiti" poginule. To se na kraju pokazalo kao dobra odluka jer nam fajt nije izgubio na dinamici, a poginuli se nisu dosađivali još nekih sat vremena koliko se isti odužio. Nakon prvog fajta napadače pojačavamo sa pristiglima, a neki od njih sada odlaze u obranu, pa nam je novi omjer napadača i branitelja 7:10. Pred ovaj fajt dogovaramo igru s dva oživljavanja. Napadači nam se pokušavaju privući što bliže, ali brisani prostor oko baze na granici dometa replika ne ide im na ruku. Napadačima ne preostaje ništa drugo, nego puzanjem kroz suhu travu prići bazi što bliže i tek onda krenuti u napad. Tako dok je napad na bazu koncentriran iz pravca sjeveroistoka i svi branitelji pucaju u tom smjeru, heroj dana postaje Okupator. Oki koristi priliku i sam kreće u napad na bazu trkom preko brisanog prostora iz pravca jugozapada, te vrlo efektno iz igre izbacuje svu četvoricu preostalih branitelja.  Pošto su se ta prva dva fajta sa puno hodnje i šuljanja odužila sve do 14h, za kraj dogovaramo odraditi brzu borbu sa ruba brisanog prostora sa tri petoročlne ekipe na principu svi protiv svih i s ciljem skini zastavu. No kako bi spriječili sprintanje do stijega, ostavljamo dvojicu u bazi i igra se na jedan život. Sve tri strane kreću napad i naravno pritom bespoštedno rafalaju po dvojcu unutar baze. No iako je taj početak bio nemilosrdan za binom branitelja, napadači uskoro uočavaju jedni druge i počinju se međusobno tamaniti. Pošto je prvi fajt bio gotov u niti pola sata, po istom scenariju odrađujemo još jedan "brzi" fajt. Kompletna Oskar ćelija oba fajta završavaju kao pobjednici, čime su ostalima lijepo dokazali da pobjedu u konačnici ostvaruje uigranija ekipa. Nakon toga krećemo prema autima i oni koji nisu morali žuriti doma odlaze na roštilj i cugu u neki restoran dva semafora niže. Pošto je lokacija i vrijeme sljedećeg fajta dogovorena još prošli vikend, ovo druženje je samo sebi bilo svrha. A već sljedeću subotu na nedjelju odrađuje se opet noćni fajt u našoj bazi br.1 tijekom kojeg će se prakticirat i ritualno bacanje mesa na metalne rešetke smještene iznad žara... |
25.03.2012., nedjelja
Kroz noć
 Nastavakom provedbe specijalističke plaćeničke izobrazbe došao je red i za noćni trening. Stoga se tridesetak plaćenika okuplja sinoć u Plaćeničkoj bazi broj 1, te odrađuje još jedan "eksperiment". To znači isprobavanje u praksi onih zamisli i zaključaka do kojih smo došli združenim brain-stormingom nakon zadnjeg fajta. Ujedno su testriana dva različita modela NVG-a 1 i 2+ generacije, te odabira primjene odgovarajuće taktike pri korištenju istih. Prema scenariju branitelji baze se raspoređuju po njenom obodu, dok napadačka skupina predvođena sa vlasnikom NVG-a 2+ generacije kreće u mrak. Iako je ranije dogovoreno kako ćemo se držati zajedno, opet se ponovila greška iz prethodna dva eksperimenta. Što zbog mraka, što zbog ne ujednačene brzine kretanja opet je došlo do razdvajanja postrojbe na dva dijela, čime je dodatno razjedinjena u startu slabija paljbena moć napadača. U konačnici to je završilo nepovoljno za napadače. Posebice jer se vanjskim perimetrom oko baze kretala jedna mala, ali brza skupina branitelja, koja je doslovce s leđa "mela" jednu po jednu skupinu razdvojenih napadača. Na kraju se najduže održala trojka okupljena oko vlasnika NVG-a, ali na kraju su i oni pali. Poanta priče bi mogla biti i onaj legendarni stih - Tko zanemaruje taktiku i ne igra za raju... no na kraju krajeva, sve je to škola odnosno dio izobrazbe. Na kraju noć je zaključena bacanjem mesa na vatru, te analizom fajta uz zalijevanje istog. Uz zajednički zaključak kako ovo trebamo ponoviti...  |
19.03.2012., ponedjeljak
Eksperiment br.2
|
Jučer nam na teren izlazi kompletna desetina koja se uvježbava za jednu specijalnu plaćeničku zadaću. Cilj vježbe je uvježbati specifične postupke i procedure na terenu, te pronaći najučinkovitiji modus operandi tj. način djelovanja. S druge strane nalaze se suprostavljene stajaće snage od 23 borca, koje čini pet gostiju i ostatak od 18 Plaćenika. Umjesto razdvajanja ekipe na dva tima i zasebnog češljanja terena, ovaj put je odrađen nastup u širokoj liniji koja se protezala skoro kilometar. Na taj način je pokriven značajan dio terena i nije bilo potrebe za kruženje i obuhvate po istom. Dobro zamišljeno, no na žalost realizacija u praksi je otkrila više nedostataka ovog pristupa.  Zbog brežuljkastog terena i gubitka vizualnog kontakta došlo je do pucanja linije tako da se desetina razbila na dva tima. U biti ponovio se scenarij sa prošlog treninga tj. izgubljena je borbena koordinacija između dvije skupine. Istodobno neprijatelj je ovaj put bio aktivniji sa slanjem ophodnji oko svoje baze, pa je jedna neprijateljska ophodnja uspješno iznenadila našu najveću grupu od pet boraca i eliminirala ih paljbom s leđa. Ostatak desetine je nakon toga bezuspješno kružio oko baze tražeći meku točku obrane, ali je nije pronašao. Međutim uskoro su našli njih, te ih izbacili iz igre. Sve u svemu, eksperiment broj dva pokazao je neke stvari koje ćemo testirati već na sljedećem treningu.  Nakon tog prvog fajta koji je odrađen bez respawna, odrađena su još dva na principu osvoji bazu ili izbaci sve protivnike iz igre. Dvije mlade dame dobile su zadaću odabira pripadnika svoje postrojbe, te smo uskoro podijeljeni 16:17. Na žalost dosta rijedak teren onemogućio je prikriveno prikradanje, tako da se odmah moglo otkriti kretanje neprijatelja, kao i smjer njihovog pretežitog pritiska. Brzim prebacivanjem snaga sa boka na bok ostvarena je dominacija Majine ekipe, koja relativno brzo osvaja neprijateljsku bazu. Zbog odlaska gostiju, sljedeći fajt Laninu ekipu pojačavamo sa dvojicom 38-godišnjaka i r'n'r može opet početi. Ne znam jel razlog tome bio dolazak ove dvojice, ali drugi fajt se dobrano odužio, iako je na kraju pobjedu opet odnijela Majina ekipa. Pritom je zapovjednica druge skupine Lana "teško" ranjena pogotkom u nos, te lomom jednog krasno urešenog nokta. Ta krvava scena je toliko potresla većinu plaćenika, da smo fajt odlučili preseliti u kafić. Neki su morali ići ranije, ali prije toga je odrađena jedna brza piva, te dogovoren plan za sljedeći vikend. Pritom se osim nove taktike, mora testirati i novo postrojenje u Plaćeničkoj bazi. |
11.03.2012., nedjelja
Obuhvatači rumene kadulje
|
Danas se 9 Plaćenika okuplja s jedne strane šume, a 14 s druge strane šume. Zadaća druge skupine je uspostaviti bazu negdje u šumi i lagano sa patrolama kontrolirati perimetar oko iste. Zadaća prve skupine je izviđanje, otkrivanje njihove baze i ako okolnosti dozvole izvršenje napada na istu. Pošto su obje skupine ušle u šumu svaka sa svoje strane šume, trebalo je podosta pješačiti dok je uspostavljen prvi kontakt. Iako su izvidnici u nekoliko navrata primjetili neprijateljske patrole, u skladu sa izvidničkom taktikom, povlačili su se s pravca njihovog napredovanja odnosno izbjegavali kontakt. Baza je otkrivena i prije nego smo se nadali, a potom kreće napad na istu. Na žalost napad nije bio koordiniran između dviju izvidničkih skupine, tako dok je jedna skupina vodila ljuti boj i punila neprijateljski respawn... druga skupina je radeći obuhvat (valjda preko susjedne države) dobrano zakasnila uključit se u borbu.  Nakon te prve borbe koja se unatoč jednom životu vremenski dobrano otegla, drugi fajt je odrađen duž jednog brijega ilitiga grebena s klasičnim razvlačenjem linije i uz dva respawna. Bilo je tu svega, ali opet je potvrđeno staro pravilo da ekipa koja bolje nastupa u liniji i paljbeno se pokriva, ostvaruje inicijativu i u konačnici prevagu na terenu. Nekoliko puta je jedna strana izbacivala većinu boraca s jedne strane, da bi potom to isto učinila druga strana... sve dok se tim koji je opet krenuo u obuhvat nije pojavio i konačno pomeo sve preostale neprijatelje. Sve u svemu nije to bilo loše, ali opet je malo škripalo u vremenskom usklađivanju bojnog djelovanja. No pouke su izvučene, a sve to je još jednom ponovljeno i izanalizirano uz pivo i ćevape koji su uslijedili nakon fajta. |
04.03.2012., nedjelja
Oko vatre...
 Dok je naša vrijedna ćelija 21 na jugu odradila subotnji trening, ostatak Plaćeničke družine na kontinentu odlučio je ipak nedjelju iskoristit za druženje. Pošto je teren oko Plaćeničke baze još podosta ćelav, naglasak je trebao biti na roštilju i druženju. No odrađena su i dva poduža fajta. Prvi je bio klasična borba 18:17 sa ciljem osvajanja neprijateljske baze, dok je drugi bio sprovođenje štićene osobe od točke A do točke B. Drugi fajt je odrađen u omjeru 8 naprema 23, dok se ostatak ekipe uhvatio loženja vatre. Iako su tjelohranitelji zbog brisanog prostora na kraju izgubili, ovaj drugi fajt se svidio većini pošto je umjesto klasičnog sraza, ekipama ponudio novi oblik borbenog djelovanja. Umjesto klasičnog razvlačenja linije i nastupanja, ovdje je jedna strana trebala izbjegavat sukob i pokušat se provući kroz neprijateljske linije. U svakom slučaju taj scenarij se još može razvijat i uvježbavat. Iako to nije scenarij koji se često sreće u klasičnim vojnim postrojbama, vrlo je čest oblik djelovanja specijalnih i plaćeničkih postrojbi.  No da ne davimo više o fajtu, ono što je uslijedilo; roštilj - bilo je pravo remek djelo. Roštiljalo se na tri vatre i bilo je nema čega nema. Od vratine, kotleta, ćevapa, preko pljeskavica punjenih kajmakom, ražnjića i peradi, do kobasica, jegera i raznih vegetarijanskih delicija kojima na žalost nisam upamtio imena. Naravno pošto u plaćenicima ljude ne dijelimo po ničemu, ne dijelimo ih ni po prehrambenim navikama. Ukratko ubili smo se klopom, natankali raznih pića među kojima je prednjačilo pivo i na kraju se još satima dimili uz vatru, te pritom ćakulali o svemu i svačemu. Jer svaka čast fajtu ko fajtu, ali tek uz ovakvo neformalno druženje može se pravo upoznati ljude s kojima igraš. Stoga je sijelo oko vatre i dan danas najbolja "društvena mreža". Jer kao što jedan naš danas reče - Uh al' smo ga evoluirali...  |
26.02.2012., nedjelja
Kiša-sunce-kiša
|
Iako je dogovor bio šuma, jutrašnja kiša potopila je prethodne dogovore i zaputili smo se ipak prema betonskoj bojišnici. Ni tu nismo bili pošteđeni blata, ali pošto je teren ravan izbjegli smo bar proklizavanja niz brijeg. Naravno većini to ne bi smetalo, ali onom jednom sa "ukrućenom" nogom bi moglo izazvati poteškoće. Naravno neki su došli samo da se uvjere kako to nije neka patka i da je stvarno moguće igrati sa štakom. Sve dok se igra sa glavom, a ne sa nekim drugim dijelovima sve je moguće. Pokazao je to već prvi fajt u kojem je navedeni ostvario 4 killa.  Na teren nas izlazi ukupno 24, te u nekih 4 sata kvalitetnog programa odrađujemo šest fajtova sa zamjenama strana. Igralo se brzo i žestoko, no pritom nije bilo bezglavih srljanja. Iskusnija ekipa je opet pokazala što znači koordinacija među borcima, prednost glasovne komunikacije i združenog popunjavanja prostora. Tu i tamo, ako bi i došlo do proboja linije, uvezana ekipa bi to rješavala vrlo brzo i učinkovito sa paljbom iz nekoliko pravaca. Sve u svemu na kraju su neki morali ranije ići, pa smo posfajtovsku pivu odgodili za sljedeću nedjelju kad planiramo odraditi i roštilj na terenu Zulu3. |
21.02.2012., utorak
Organizacija
|
Nakon dvotjedne pauze prouzročene prodorom Sibirske anticiklone u naše krajeve i zimskih radosti koje su uslijedile diljem Bivše naše... te nam pritom otkrile sve nedostatke društva koje se odreklo "nazadne" koncepcije ONOiDSZ te prigrlilo korporativni kapitalizam kao novu državnu religiju. A pošto u kapitalizmu sve fercera isključivo na privatnom interesu i najjeftinijem ponuđaču, sasvim je jasno kako tu nema mjesta radu za opće dobro. Najsmješnije od svega bilo je na kraju zazivanje vojske u pomoć, dok su ostaci ostataka (7 bojni = 2100 pješaka) nekoć ozbiljne vojne sile reagirali slanjem čak dvadesetak vojnika u Imotski ili stopedeset u Split. Pa svatko tko ima četverogodišnju osnovnu školu tj. ovladao je sa množenjem i dijeljenjem zna koliko je to smiješan broj za grad s 350.000 stanovnika. Da je kojim slučajem nesposobna lokalna vlast organizirala svoje smetlare, komunalce, lovce, građevinare ili neke druge službe-udruge-tvrtke koje postoje na tom području - izvela bi na teren deseterostruko brojnije snage. No zahvaljujući uništavanju struke i promicanju raznih rodijačkih kombinacija... sustav jednostavno nije sposoban organizirat se na toj razini. Čime je ovom jadnom narodu jasno pokazano i prikazano što isti može očekivati u slučaju neke ozbiljnije katastrofe tipa poplava, potres, cunami ili podbačaj Iranske rakete na putanji prema Avianu.  A da se stvar dobrano kotrlja u tom pravcu, sad već vide i najveći "slijepci". Oni s mrvicu boljim "vidom" vidjeli su kamo to ide još početkom 2008, a u međuvremenu se javilo još ljudi koji govore o istom ili sličnom razvoju situacije. Činjenica je kako su Rusija i Kina zauzele jasan stav glede nastavka širenja Američke naftne "demokracije" na Siriju i Iran. Činjenica je da određene britanske postrojbe već ratuju u Siriji na strani pobunjenika, dok cija-snajka po Moskvi organizira fejs-prosvjede kontra Putina. Istodobno Ameri pred bankrotom, EU pred kolapsom... dok je poznati model izlaska iz krize - svjetski rat (1907->Prvi, 1929->Drugi). No pošto je sve nabrojano nešto na što mi "mali" jednostavno ne možemo utjecati, jedino što nam preostaje je organizacija na najnižoj tj. šumskoj razini. Stoga u nedjelju 19.2. na teren izlazi desetak Plaćenika i odrađuju nekoliko sati kvalitetnog naganjanja po šumi. Na žalost pisac ovih redaka nije nazočio spomenutim manevrima zbog nedavne provedbe remonta, ali znam kako je bilo zasigurno Plaćenički žestoko. Čime je među ostalim demonstrirana sposobnost funkcioniranja ove organizacije bez obzira na "ispadanje" bilo kojeg pojedinca. Jer koga nema, bez njega se mora... |
30.01.2012., ponedjeljak
Na -2 stupnja
|
Umjesto najavljenog gostovanja ovaj vikend ugostili smo nekolicinu as-prijatelja kod sebe. Ukupno 29 boraca izlazi na teren unatoč niskim temperaturama. Razlog toga je između ostalog i najavljeni prodor Sibirske anticiklone koja bi ovaj tjedan trebala donijeti osjetno hladnije vrijeme sa temperaturama do čak -15 stupnjeva Celzijusa. A što to znači za replike i baterije znamo svi. Već jučer se to moglo osjetiti na terenu gdje su nam najčešće korištene NiMH baterije "pucale" jedna za drugom, dok su vlasnici Litij Polimerskih suvereno vladali napajanjem. No to nas nije spriječilo da odradimo čak četiri fajta u rasporedu snaga 12 : 17. S jedne strane stala je pojačana ekipa plaćenika koja se uvježbava za određeni angažman, dok su s kontra strane stale kompletne ćelije Papa, 47 i gosti iz NOD-a. Igralo se osvoji bazu sa dva respawna. Za osvajanje baze dovoljno je bilo opkoliti neprijateljsku zgradu iz svih pravaca, čime se izbjegavalo nepotrebno rafalanje iz i u objekte, te samim time međusobno napucavanje iz blizine. Prva dva fajta pobjedu odnosi malobrojnija ekipa zahvaljujući brzim bočnim obuhvatima. Tako dok je "neprijatelj" tek razvijao svoje snage po terenu, trkački dio ekipe se već spuštao sa brijega i opkoljavo im bazu. Bilo je to tako brzo da je iznenadilo i nas koji smo držali središnju liniju.  foto Magla No kako je vrijeme odmicalo istrošili su se trkački resursi, pa je druga dva fajta do izražaja došla brojčana premoć "neprijateljske" strane. Naravno da ne bude sad razlog toga samo njihova brojnost, dečki su druga dva fajta nastupali puno discipliranije u liniji, te združenom paljbom lagano čistili teren. U svakom slučaju za svaku pohvalu. Unatoč većem broju ljudi od koji su se neki i prvi put ukazali na terenu, fajt je protekao u visokom fairplay okružju. Naravno debela odjeća i relativno jak vjetar nosio je svoje, ali zbog toga nije bilo negativnosti kakve smo kod drugih imali prilike vidjeti. Brzo se objasnilo "novima" da nama smisao igre nije hoće li netko priznat nešto ili ne... nego odraditi trening i uigrat se kao borbeni kolektiv. Jer subjektivno poimanje pogotka je jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Osobno sam se jučer mogao uvjerit da ni rafal sa svega 5 metara nije pogodio "neprijatelja". On mene jest, digao sam repliku i odšetao nazad. Jer čemu se trošiti na to? Nisam, on mene jest i to je to. Drugi put ću gađat bolje i to je sve. Jer sve što se radi na terenu, radi se kako bi se naučile osnove timskog rada i tome ovo služi. No bitno je ne zaboravit kako je AS ipak simulacijsko sredstvo, te da koliko god netko ili neki brijali na to... to nikada neće i ne može biti prava stvar. Stoga na to i treba gledati upravo tako. Kao na vježbu i zabavu. Ostajte mi svi zdravo do sljedećeg javljanja... |
23.01.2012., ponedjeljak
Nova tamnica naroda
|
Ovu nedjelju okupljamo se malo kasnije od uobičajenog, kako bi i mi rekli što imamo reći na prvom referendumu u RH, punih 20 godina od izlaska iz ranije tamnice naroda. No zahvaljujući nesmiljenom medijskom ispiranju mozga nacije, koji je sezao i do najprljavih obmana tipa - ne ulaskom u EU, ostat ćemo bez mirovina... na kraju je postignut pozitivan rezultat za našu političku elitu. Čime su ovčice političarima kupile nove fotelje u Bruxellesu, dok je hr-stado opetovano dokazalo pravo značenje izraza - hrliti ko guske u maglu. Sada im samo preostaje vidjeti što će to donijeti. Jer ako je suditi po onome što je OSRH donio ulazak u NATO tj. potpuno uništenje vojne industrije, ukidanje vojne obveze uz vojskicu od čak 2100 pješaka, 70 oklopa, 6 MiGova i 4 kaića... može se lako zaključiti što će ulazak u EU donijeti ostacima osakaćenog gospodarstva RH. Iz svega nabrojanog jedino što se još može sa sigurnošću zaključiti je činjenica da je demokracija vladavina priglupe većine. Koju se lako izmanipulira. Pokazala je to povijest nebrojeno puta. Jer zahvaljujući upravo klicanju te glupe i izmanipulirane raje, na vlast su došli svi najveći zločinci čovječanstva...  No hr-jadu unatoč, dvanaestorica Plaćenika odradila su svoj uobičajeni nedjeljni trening u novoj šumi. Prvi fajt dijelimo se podjednako na principu najmlađi biraju i u tom sastavu odrađujemo dvije borbe. No zbog dvije jače replike s jedne strane, kojima je vrlo teško parirati u rijetkoj šumi, nakon tih borbi odlučujemo se presložiti. Na kraju prihvaća se prijedlog da se izmješamo po principu s jedne strane ekipa koja se sprema za jedan veći susret, a s druge strane svi ostali. Zbog toga sljedeći fajt znatnije dobija na dinamici, pošto je malobrojnija ekipa prisiljena igrati taktički. Znači suočeni sa brojnijom postavom, nemamo puno mogućnosti za pogreške. U jednom trenutku preostaje nam trojka koja se pod paljbom povlači dublje u šumu. No pronašavši jedan dobar gustiš kroz koji prolazi širi jarak, prestajemo se povlačiti i uzvraćamo paljbu. Odjednom se iz pasive prelazi u aktivnu obranu, te iz boljeg zaklona metemo jednog po jednog napadača. Na kraju čak krećemo u protunapad i završavamo posao prije nego se ostatak respawnao. To je odrađeno sa dva igrača manje, a u nastavak zbog otkaza jedne replike ulazimo sa čak tri borca manje.  Povlačimo se dublje u šumu i kreće potraga. No uvidjevši kako će nas neprijatelji promašiti, privlačimo im pozornost s paljbom i uskoro počinje njihov napad. Kreću se prebacivati po boku preko jedne čistine, pa se pola našeg tima koncentrira na taj dio. Odolijevamo jedno vrijeme, ali nas u konačnici mete jedan njihov koji nam dolazi iz dubine našeg rasporeda. Jbg trebali smo bolje paziti. Nastavak fajta nas trojica pogođenih povlačimo se dublje u šumu, dok naš četvrti pruža otpor s druge strane čistine. No stiješnjen brojnošću neprijatelja u jednom trenutku ne preostaje mu ništa drugo nego pretrčati preko brisanog prostora i priključiti se ostatku tima koji je u međuvremenu oživio. Srećom po njega replike su ipak ograničene dometom. U nastavku fajta ginem treći put, čime završava moj angažman i polako krećemo prema vozilima. Zato i ne znam kako je završila ta zadnja borba, ali nama je to još i najmanje bitno. Bitno je odraditi trening, dobro se oznojiti i naučiti nešto iz pogrešaka, te odraditi uigravanje ekipe. Naravno uslijedilo je druženje uz fermentirane pripravke i dogovor za gostovanje sljedeći vikend. |
15.01.2012., nedjelja
Domaća tarapana
|
Nakon velikog fajta koji je prošli vikend na teren izvukao četrdesetak Plaćenika, znali smo da će prvi sljedeći fajt biti svojevrsni antiklimaks. No iako je danas na teren izašlo "samo" 16 junaka, fajt je bio do jaja. Jedan od naših najstarijih terena u međuvremenu je "oćelavio" samo tako. Ne samo zbog zime, nego i zbog rušenja stabala. Naime ako je nešto državna šuma, to znači da svatko može u nju ići po drva. Tako smo u sred fajta svjedočili rušenju drva od strane nekih civila. Dijelimo se osam - osam na principu dva najmlađa biraju, odlazimo svatko na svoju stranu i r'n'r može početi. Prvi fajt sa dva respavna se dobrano odužio. Krećemo frontalno, ali pošto neprijatelji ovladavaju sa centralnim objektom, nema nam druge nego ići u obuhvat. Dok ostatak ekipe drži liniju i zabavlja neprijatelja, četvorka kreće u široki obuhvat, te nakon prolaska neprijateljskog respavna izbija na objekat s leđa. Čistimo objekt, te nastavljamo češljati teren u potrazi za jednim preživjelim.  No uvidjevši da je to nemoguća misija vraćamo se u središnji objekt i branimo ga. Kontra strana kreće u napad, ali ne damo se. Nakon toga odrađen je još jedan poduži fajt sa zamjenom strana. Rezultat na kraju krajeva nije ni bitan, jer jedino bitno je to što smo još jedan dan proveli na čistom zraku, u dobrom društvu i nakon fajta smo završili na zajedničkom druženju uz fermentirane pripravke gdje su pretreseni svi aspekti današnjeg fajta po nekoliko puta. To je ono što Plaćenike čini drugačijim od drugih. To je ono gdje se stvaraju spone među borcima. To je ono gdje svatko svakome može reći što želi, koliko god to smetalo onu drugu stranu ili bilo subjektivno obojeno. Na kraju krajeva, kad se sve to raščlani na proste čimbenike, ostaje nam samo dobra za*ebancija. I to je najvažnije u svemu tome. Sve do sljedećeg vikenda... |
09.01.2012., ponedjeljak
Op. "Aurora" debrief
 foto Cool Ukratko zaključak operacije bi bio - veliko šumsko područje češljale su tri međusobno zaraćene vojske, no posadu Aurore nisu našli. U biti na posadu je naletio samo jedan usamljeni Tadžikistanac, ali ga je posada naoružana sa kratkim strojnicama MP-5K uspješno eliminirala. Sukladno svojoj ranijoj SERE (Survival, Evasion, Resistance and Escape) obuci, zadaća posade po obaranju bila je izbjegavanje kontakta sa svima. Čitavo to vrijeme pokušavali su na raznim kanalima uspostaviti radio-kontakt sa DART (Downed Aircraft Recovery Team) timom, no bezuspješno. A bez pozitivne radio-identifikacije, posada je bila prisiljena povlačiti se od svih oružanih formacija. Jer mogli su to biti i neprijatelji odjeveni u prijateljske odore. Stoga čim bi čuli glasove ili druge zvukove približavanja kroz šumu, pilot i operator-izvidnik povlačili su se još dublje u šumu. Vjerojanto od svih sudionika susreta, oborena posada strateškog izvidnika SR-91 Aurora napravila je najveću kilometražu kroz šumu. Na kraju su se uspjeli sami spasiti došavši do drugog kraja terena tj. do ulazno-ekstradicijske točke DART tima. Vjerovali ili ne, ali tako je to najčeće i u praksi. Ne kaže se uzalud - Pomozi si i Bog će ti pomoć'.  foto & obrada Okupator No dok je potraga za posadom trajala, dolazi do borbenog kontakta između ex-SSSR snaga - Tadžikistanaca i Rusa, sa NATO-snagama predvođenih sa Amerima i Britancima. No dok su se bivši hladnoratovski suparnici nemilo tamanili, potpuno su zaboravili na Kineze koji su im se prikrali s leđa i potom pomeli obje već prorijeđene strane. Bio je to tkz. svijetli trenutak cijelog susreta, koji se potom nastavio povlačenjem svih strana na početne pozicije i kretanjem u drugu rundu. U drugom fajtu posada je zaigrala "mamac" prema Kineskoj strani, a zatim trkom krenula prema "svojima". Naime zbog određenih gubitaka među Rusima i Amerima, provelo se spajanje te dvije do nedavno zaraćene ekipe. U ovom fajtu Kinezi pogađaju/ranjavaju obojicu članova posade, ali ih isto tako "njihovi" uspijevaju izvući sa terena. Taj fajt su združene Rusko-Američke snage uspijele odnijeti prevagu u odnosu na Kineze. Zadnji treći fajt odrađen je na relativno bliskom razmaku, tako da do kontakta dolazi odmah. Klasično razvlačenje linije i pokušaji proboja po bokovima na kraju su završili sa određenom pat-pozicijom, koju dogovorno privodimo kraju. Povlačimo se prema vozilima, domaćinu dojavljujemo koliko nas ostaje na roštilju i razilazimo se u sumrak. Po komentarima svih sudionika, bio je to odličan fajt...  foto & obrada Cool |
22.12.2011., četvrtak
Blagdanska pauza vs. Op-Aurora
|
Nakon kraćeg olujanja mozgova na postfajtovskoj pivi, te potom forumu - zaključujemo kako je sljedeća dva vikenda najbolje napraviti pauzu. No kako bi spriječili teže posljedice po Plaćeničku fizičku spremu, te ujedno potrošili nakupljene blagdanske kalorije... u suradnji sa nekolicinom prijateljskih ekipa dogovorili smo prvi vikend nakon toga 8.1.2012. odraditi operaciju "AURORA". Ukratko - supertajni američki avion SR-91 Aurora, Kinezi obaraju te pada na područje Tadžikistana. Ameri, Britanci i ISAF u područje pada helikopterskim desantom odmah ubacuju združenu postrojbu DART (Downed Aircraft Recovery Team) u DPM i digitalnim odorama. No istu namjeru pronalaska oborenog zrakoplova i posade imaju Kinezi (woodland odore), dok na terenu potragu već vrše domaći Tadžikistanci, koji su u pomoć pozvali i Ruske Specijalce (SMB, OD i Ruske odore). Znači sve tri strane tražit će olupinu i posadu, te se pritom nemilo sukobiti. Osim potrage za posadom posebnu draž ovoj priči pruža nam informacija po kojoj je navedena šuma tijekom 2.sv.rata bila poprište pada najmanje dva aviona. Znači imamo MilSim do jaja...  No bez obzira na ishod tih žestokih borbi, dan planiramo završiti uz vrhunski roštilj i pivo. Do tada uživajte u našim umjetničkim djelima... i lijepo se provedite za blagdane. Svako dobro svim ljudima dobre volje, te...  |
19.12.2011., ponedjeljak
U gostima
|
Zahvaljujući čzv-u ćelije 49 i našem glavnom "logističaru" Vatrenom - uspostavljen je kontakt sa NOD-ovcima. Brzo je uslijedio poziv na zajedničko druženje. Ukratko na teren izlazi 11 pripadnika NOD ekipe i 20 Plaćenika, te odrađujemo cca tri sata kvalitetnog programa. Tijekom toga odradili smo tri fajta osvajanja baza, a osim prvog - druga dva fajta smo "pojačali" domaćine zbog nesrazmjera snaga. U svakom slučaju nama novi teren, njima novo iskustvo... koje ćemo nadamo se ponoviti već u sljedećoj godini na jednom od naših terena.  A do tada svim ljudima dobre volje... Plaćenici žele čestit Božić i sretnu Novu 2012!  foto & obrada Okupator |
11.12.2011., nedjelja
CQC osvježenje
05.12.2011., ponedjeljak
Naš izbor je šuma
 Unatoč sveopćoj predizbornoj histeriji... Plaćenici su odabrali šumu. Jer većina nas se slaže s onom reklamom - Čuvajmo šume jer šume čuvaju nas. Okupljamo se nešto kasnije oko 11h, kako bi oni koji to žele, stigli zaokruživati listiće lota, binga, izbora i ostalih igara na sreću. Jer ipak je kod nas na snazi anarhija i svako ima pravo na svoje viđenje, mišljenje i na kraju krajeva put. Sukladno tome, nas devetnaest dijeli se na devet igrača sa više staža u ekipi, dok na drugu stranu staje deset "mlađih" sa pokojim izuzetkom. S jedne i s druge strane imamo par dobrih trkača, koji mogu brzo prenijeti djelovanje po bokovima, ali ono što je presudno - "starija" ekipa ima premoć u tehnici. Među njih devet imamo čak šest snažnijih replika (uglavnom Cymine AK-47), koje naravno u rijeđoj šumi poput jučerašnje imaju odlučujuću prevagu. No nema predaje. Čitavo vrijeme pokušavalo se taktički kompezirati nedostatak u naoružanju, a u nekoliko trenutaka, čak se u tome i uspijevalo. No onda je opet presudila ćelava šuma, jače replike i iskusnija ekipa. No ono što nadahnjuje jest činjenica da se unatoč nepovoljnom odnosu snaga na terenu, nije odustajalo... pa čak se može reći da se sa odmakom vremena sve jače grizlo. Upravo to je pravi plaćenički duh, jer se tek na muci poznaju junaci. Lako je biti hrabar kad se ima premoć na terenu, ali treba gristi i smoći snage za grabiti naprijed i kad nije tako. Nije zbog toga bilo pada morala, ni malodušja. Zadnji fajt to skoro rezultira s pobjedom, ali u finalu ipak presuđuje iskustvo preostalih binoma na terenu. Pritom je važno spomenuti kako smo igru počeli sa respawnima, međutim zbog inteziteta borbi, čestog probijanja linija i doslovce kruženja fronti po terenu... na kraju morali preći na borbu sa ispadanjem. Jednostavno poginuli nisu znali gdje se povući u respawn, pošto je fajt bio vrlo dinamičan i borba se prenosila po cijelom terenu. Sve u svemu, bila je to kvaliteno utrošena nedjelja u šumi, koju zaključujemo na već uobičajenoj raščlambi uz fermentirane osvježavajuće napitke...  Iako je izvješće s Juga izostalo ovaj put, po slikama vidimo kako su trening odradili još u subotu, te su otpočeli i sa ozbiljnijim treninzima "rukopašnog boja". Uživajte...  |
28.11.2011., ponedjeljak
Slučajna raščlamba
|
Sukladno dogovoru nakon prošlonedjeljnog fajta, jučer izlazimo na teren na kojem nismo bili od operacija "Britva" i "Johnny Be Good". Naravno u međuvremenu se teren od neprohodnog zelenog gustiša i rasadnika komaraca, pretvorio u šikaru kojom prevladavaju smeđe nijanse, dok je jezero u potpunosti presušilo i omogućilo nam nove pravce napredovanja po terenu. Osim toga zamijećen je nastavak sustavnog uništavanja objekata, koji su nakon crijepa izgubili i većinu krovnih greda, dok su sa hangara nestala vrata. Također vidi se rušenje stabala na sve strane (kako je to najbolje vidljivo sa slike), a dok smo se fajtali svjedočili smo dolasku traktora koji je izvlačio drva iz presušenog jezera. Žalosno je to, a posebice imajući u vidu spoznaju da se navedeni teren danas nalazi u vlasništvu MUP-a. Svojedobno sam svjedočio reakciji određenih airsoftera (i aktivnih djelatnika MUP-a), koji su vidjevši krađu cigle u napuštenoj vojarni MORH-a, prijestupnike zadržali do dolaska Vojne policije. Zašto navedeni na sličan način ne štite objekat u vlasništvu njihovog Ministarstva, nije mi jasno. Posebice imajući u vidu da su na tom terenu ti isti klubovi (koji će se sami prepoznati), prije cca pola godine organizirali susret pod pokroviteljstvom samozvanog hass-a. Pa kad su tako revni u uvaljivanju na terene, koji su drugi otkrili i prvi počeli koristiti, čudi zašto spomenuti teren ne zaštite od ovakve devastacije. Naravno nas to ne brine, pošto je to samo jedan od desetak terena koji nam stoje na raspolaganju, ali eto brinemo za ostatak hr-as scene koji nije tako bogat terenima. Jer da jesu, ne bi se sigurno morali drugima uvaljivat na teren bez ikakvog pitanja, pa čak bez pozivanja na spomenuti susret. No to najbolje govori o njima samima. Umjesto tog i takvog spletkarenja (koje usput budi rečeno protiv Plaćenika traje već godinama)...  ...nama je jedino bitno svaki vikend odraditi trening i pritom napredovati u obuci. To su naši glavni motivi bavljenja s airsoftom, dok je na žalost većini ovdašnje scene, airsoft kompezacija za određene životne frustracije. Pa tako neki s njim liječe komplekse civilnog služenja vojnog roka, neki frustracije iz aktivne službe, neki time nadomještaju isprazan osobni život itd... a sve takve "kompleksaše" odlikuje jedna zajednička osobina. To je inzistiranje na hijerarhiji odnosno liniji zapovjedanja u klubu ili timu. Jer njihov ego se hrani jedino kad imaju podređene ili bolje rečeno potčinjene. Pa šikanirajući ljude "ispod" sebe pod "savršenim" opravdanjem - kako je sve to u cilju vojne obuke (koju 90% njih nije imalo), spomenuti dobivaju određeni emocionalni nadomjestak koji inače nemaju u životu. Pa time neutraliziraju činjenicu da su nekakvi činovničići u Ministarstvu kopanja ruda i gubljenja vremena ili da generalno gledano vode isprazne živote. Istodobno gledajući našu ekipu vidim potpuno drugačiju situaciju. Većina nas ostvarila je ili upravo ostvaruje svoje profesionalne satisfakcije. Da ne nabrajam sad svakog među nama pošto bi se to odužilo... nađe se među nama svega od radnika, seljaka i obrtnika, preko novinara, fotografa, grafičara, urednika, bivših i aktivnih vojnika, studenata i kadeta, vatrogasaca, zaštitara, glazbenika, knjigovođa, do ekonomista, pravnika, inženjera, liječnika itd., itd. Sve su to ljudi koji misle svojom glavom, pa zato i nemaju potrebe za ičijim zapovijedanjem, pogotovo jer se na terenu jako brzo vidi tko koliko vrijedi i što mu najbolje leži. Teren je najbolji sudac za odrediti tko je za snajper, tko je za obuhvate, tko za frontalno napredovanje, tko je za timski, a tko za solo rad. Znači nama je to trening i proces učenja, a ne nešto s čim liječimo komplekse. A upravo zbog takvog opuštenog pristupa, te raščlambi uz pivu nakon fajta, na terenu postižemo maksimum. Tko ne vjeruje, nek se usudi stati pred nas...   foto Cane |
21.11.2011., ponedjeljak
Kroz mraz i inje
|
Globalnom zatopljenju zahvaljujući, tek jučer smo odradili trening s temepraturom primjerenoj ovom dijelu godine. Unatoč ispadanju nekih koji su nam još prošli vikend najavili dolazak, okupilo nas se 17. To u prvom redu možemo zahvaliti ćeliji 47 i Deltama, koje su nakon određenog izbivanja opet izašle na teren. Slijedi brza podjela 9 na 8 i rokanje može početi. Ćelije 47 i Delte ojačane sa jednim Oskarom i Alfom kreću uzbrdo postaviti obranu, dok je preostala napadačka osmorka sastavljena većinom od "utreniranih" čzv-a ćelija Alfa, Eko, Papa, Wiskey i 49. Napadači odmah "puštaju s lanca" trojicu "trkača", koji po desnom brijegu kreću u obuhvat, dok preostala petorka kreće naprijed u klasičnoj liniji. Pažljivo se napreduje do kontakta i prve razmjene paljbe. Brzo dolazi do gubitaka na obje strane, pa se zastaje. Dok čekamo pojačanja iz respawna, nekolicina preživjelih čuvaju zauzete položaje. Uskoro naša linija opet kreće naprijed. Po napredovanju na terenu vidi se prednost utrenirane ekipe, prema onima koji su neko vrijeme izostali iz šume. S jedne strane imamo timski rad, a s druge hrpu pojedinaca koji "svak' za se travu pase..." Naravno to se izravno odražava i na rezultat na terenu.  Tako je strana s čovjekom manje, bila ta koja je čitavo vrijeme pritiskala, te je "neprijatelju" nekoliko puta pomicala respawn. Stoga ne čudi da je nekoliko boraca s te strane zabilježilo i po pet killova u jednom naletu. Došavši do platoa na vrhu, zahvaljujući minus temperaturama već smo imali dva otkaza baterija/replika s jedne i tri s druge strane. Stoga nemamo vremena za gubljenje i kreće se u istim postavama u fajt nizbrdo. Ovaj drugi fajt, slažu nam dobru zasjedu u jednom gustišu i tu malo zapinjemo. Potrajalo je malo dok ih nismo uspjeli probiti kombinacijom frontalnog delovanja iz zaklona i iznenadnih djelovanja s bokova, ali i to je u konačnici odrađeno. Sve u svemu, odličan trening koji je potrajao puna četiri sata na tom minusu. Pritom treba istaknuti potpuno novi izgled terena, koji je pred nas postavio zaista težak izbor primjerene kamuflaže. Dok je dolje sve bilo crvenkasto-smeđe, gore je sve bilo prekriveno mrazom i injem. To naravno nije spriječilo neke da se i polugoli upuste u fajt. Naravno draga djeco to ne pokušavajte sami kod kuće, budući sebi to mogu priuštiti - samo okorjeli Plaćenici...  Ćelija 21 javlja: Pozdrav. I Solinska šuma je u nedjelju bila puna plaćenika. Plaćenički trio u sastavu Saky - Plastun - Zulu je odradio poprilično zahtjevan fajt sa uvijek spremnim i odlično uigranim Predatorima i Poskocima. Ako dodamo još dva freelancera, ukupno nas je bilo 18. Pet fajtova u trajanju od cca 4 sata ćelija 21 je provela u uvježbavanju zadanih formacija i testiranju nove komunikacijske opreme. Solidno odrađeno, bez obzira što je ovo prvi ozbiljniji trening u ovom sastavu i prvi put da se uopće koristi komunikacija. Svakako dovoljno materijala za analizu do sljedeće nedjelje. |
13.11.2011., nedjelja
Prva koncesija
|
Jutros nas na teren izlazi samo 13, jer se cijela Zulu ćelija uhvatila posla uređivanja Prve plaćeničke baze. No samozatajni kakvi već jesu, s tim radovima nisu nam htjeli pokvariti nedjeljni trening. Stoga čim smo odradili tri fajta zaletili smo se do njih dati im bar malo ruke oko radova koji ne zahtjevaju neku finoću, već brutalnu "konjsku" snagu. Tako smo im pomogli iz jednog jarka izvući veliko deblo koje će nam poslužiti za izradu stolova, klupa i ostalog inventara. No vratimo se mi današnjem fajtu...  Dovozimo se na teren već oko 10:15, oblačimo i opremamo, te krećemo u šumu. Bez zastajkivanja u podnožju, krećemo se odmah uspinjati na središnji brijeg i okrenuvši se vidimo kako je "starija" ekipa "zapela" u podnožju. Pa dobro, šta sad... bit će mi na brijegu protiv ovih u podnožju. Nas šest kreće na onaj kraj brijega, a njih sedam će startati sa te strane. Na kraju rezultat je bio porazan za našu stranu. Problem je što naša nova "Easy" ćelija još nije prodisala kao borbeni kolektiv. Dečki imaju srca, imaju kondicije i volje, ali fali im uigranost i koordinirano bojno djelovanje. Stoga nema druge nego poradi provedbe obuke izmješati ih sa ostalima, kako bi tijekom fajta "pohvatali" traženo. Dvojica najtežih kao kapetani odabiru svoje ekipe i drugi fajt može početi. Sad je to bila sasvim druga priča, tako da ekipa sa čovjekom manje u jednom trenutku izbacuje u respawn sve protivničke igrače.  Treći fajt odrađujemo u istom sastavu, ali sa zamjenom strana. I ovaj fajt je bio odličan. Specifikum današnjeg fajta je bila potpuna promjena krajobraza. Ogolivši, šuma je postala toliko rijetka da se svaki pokret neprijatelja vidi na velikim udaljenostima. Iako zbog toga airsoft gubi na realnosti, nekima se upravo to svidjelo jer su se fajtovi odvijali odmah i nije moglo biti iznenađenja. Naravno ovo je najviše pogodovalo onima sa jačim replikama i snajperu. S druge strane oni sa nešto slabijim replikama morali su vrhunski koordinirati svoje kretanje i djelovanje sa ostatkom ekipe. Stoga je današnji fajt uistinu bio poučan za našu najmlađu ćeliju, ali i za sve nas.  Na kraju počele su otkazivati baterije i odlučujemo završiti za danas i pridružiti se našim Zuluima u bazi. Dolaskom tamo imali smo šta za vidit. Baza je tako reći spremna za useljenje, a od većih radova treba još obojati brvnaru, te sazidati kamin u kojem se se danas-sutra zavrtiti nešto ili odraditi peka i roštilj. Sve u svemu dali smo im malo ruke, ugrijali se uz vatru, dogovorili gdje ćemo sljedeću nedjelju i doznali super vijest. Zahvaljujući našim vrijednim Zuluima, doznajemo kako je dobivena prva koncesija na jedan od terena koji znamo koristiti. Dečki su dobili "šaru" i sada imamo crno-na-bijelo da je taj teren isključivo naš. Naravno oni koji su ga do sada koristili, moći će to činiti i dalje, ali uz najavu Plaćenicima tj. koncesionaru. Eto... Izvješće sa Južne bojišnice: Plaćenički duo, sila osovine Saky-Zulu je odradila još jedan nedjeljni fajt po Solinskim šumama i gorama, drači i je*enoj drači (#$"$&%%/$#/&&/%!#$"#$!"#$"&/&, 35 minuta sam se izvlačio iz drače), te uspješno branila naše boje na treningu koji se može smatrati mini-susretom u organizaciji Predatora. Uz standardnu St-Solin-Kaštela ekipu, došli su i Šibenčani, pa nas je ukupno bilo preko 50. Nekoliko fajtova uz osvajanje baza i zastava potrajalo je preko 4 sata. Zanimljivost je bila uvođenje medica i trakica za ranjenike. Kad si pogođen dozivaš medika koji ako ne dođe za 3 minute i zaveže ranjeničku trakicu/zavoj, iskrvario si i ideš u M.A.S.H. Kad te drugi put pogode također ideš u M.A.S.H. Vezivanje trakice tj. liječenje traje 1 minutu i za to vrijeme i medic može biti pogođen. Cool. Najbolji dio fajta bila je plaćenička zasjeda 15-torici pripadnika neprijateljske žive sile koji se još nisu oporavili od šoka i stresa nakon gromoglasnog "rooookaaaaaj" i rafala koji su dobili od plaćeničkog binoma. Na žalost naša mini akcija nije bila na vrijeme popraćena od "podrške" koja je bila jedva 10-ak metara iza nas. Eto... |
07.11.2011., ponedjeljak
Bez predaje...
 Dok je komesar obilazio Zagorske brege u potrazi za novom šumom, plaćenici odrađuju dva treninga na dva kraja bumeranga. Na žalost još nema povratnih informacija, ni fotki sa jučerašnjeg kontinentalnog treninga, ali zato je vrijedna ćelija 21 ugostila jednog brata sa kontinenta, te odradila nedjelju kako i priliči.  Update: Na kontinentu se okupilo "12 žigosanih" na jednom gradskom terenu takoreći u dometu tramvaja. Reče mi jedan od njih da je fajt bio žestok i da je on sam imao 10 killova. Izvješće o provedbi fajta očekujemo u komentarima...  |
31.10.2011., ponedjeljak
Na dvije bojišnice
|
Jučer se 17 Plaćenika okuplja u pograničnom mjestu koje je inače sjedište Kilo ćelije. Dovozimo se u koloni, parkiramo vozila, nosimo potrebit materijal do vikendice, stavljamo pivo hladit, opremamo se i krećemo preko brijega u šumu iznad mjesta. Dok 12 Plaćenika kreće tom rutom, petorica kreću vozilima okolnim putem i ulaze u šumu s druge strane složiti im zasjedu. Ovo ima posebnu draž jer svega trojica poznaju ovu šumu, pa s navedenim realno simuliramo nastupanje vojne postrojbe na nepoznatom terenu. Odlično zamišljen plan zasjednog djelovanja, pada u vodu zbog nestrpljivosti najmlađeg u zasjedi. Neprijatelj potom odustaje od frontalnog ulaska u šumu, te kreće bočno oko jedne vikendice u proboj. Srećom ta mogućnost je bila predviđena, te neprijatelj samo na tom dijelu gubi trojicu napadač. Uočivši kretanje trojice koja kroz vinograd kreću u šire obuhvatno djelovanja, krajnji lijevi borac se povlači unatrag zaštititi leđa svojoj liniji. Čekanje se isplatilo, jer im nešto kasnije izbacuje jednog borca koji je puzanjem pokušao probiti našu liniju po boku. U međuvremunu napadači združenim djelovanjem riješavaju našeg prednjeg krilnog, te konačno ulaze u šumu. Pratim kretanje dvojice i čekam prigodu za otvaranje paljbe kad odjednom pljušti oko mene. Pogođen! Nije mi jasno kako me je vidio s obzirom na odličnu kamuflažu, no nakon što sam mu vidio repliku sve mi je jasno. Na svoju G3 Blinda je složio snajper. Ono što običnom oku prođe nezamjećeno, pod uvećanjem ne prolazi.  Zbog spomenutog snajpera sljedeći fajt sam još dva puta fasovao i nisam bio jedini. Majstor je tako dobro pokrivao svoje područje, da se nismo mogli ni pomaknut. Jedini način bio je doći mu po boku. Nas trojica krećemo niz brijeg, pa uz brijeg i napornim obuhvatom dolazimo im s leđa. Naravno u svom stilu Skic je u jednom momentu odlutao previše bočno, ali Slatki i ja odrađujemo. Dolazimo im s leđa na brežuljak koji se nalazi u središtu terena, te izbacujemo dvojicu dok treći mete mene. OK ovo mi je treći kill i nemam više repavnanja... pa izlazim iz igre tako da nemam pojma koja strana je na kraju pobijedila. No to nam je još i najmanje bitno.  Nekolicina odlazi prema vikendici započeti roštilj, a mi koji ostajemo idemo odraditi još koji brzi fajt na izbacivanje. Ovi fajtovi su mi nekako bili i najbolji jer nije bilo puno taktiziranja. Išlo se frontalno u liniji i čistilo sve pred sobom. Prvi fajt radimo 6 na 7, a drugi fajt smo već 4 na 5. S obzirom na gubitke u ljudstvu vidimo kako je došlo vrijeme za klopu, pa se i mi vraćamo do vikedice. A tamo se nadokladila sva energija potrošena u ranija četiri fajta. Red ćevapa i pljeskavca, pa red ražnjića i carskog mesa zalijevali smo s pivom, vinom i gaziranim napicima. Prisjetili smo se svega i svačega iz dosadašnjeg života Plaćenika, ali dotakli i nekih planova za budućnost. U svakom slučaju ugodno druženje se nastavilo dugo u mrak. Uz zaključak vidimo se sljedeće nedjelje...  Otprilike u isto vrijeme naša ćelija 21 održava združene manevre sa ostalim prikama u Solinskoj šumi. Na žalost nemamo uvida u tijek njihovih borbi, ali zato su slike boja u drugačijem krajobrazu pravo osvježenje. Uživajte...  |
24.10.2011., ponedjeljak
Šikarom i poljem
|
Stigla nam konačno prava jesen s padom temperatura, zahvaljujući čemu se broj ljudi na vikend fajtovima počeo povečavati. Konkretno jučer na teren izlaze 22 plaćenika, te se uvježbava rad desetina protiv desetine. Prvi fajt s jedne strane uhodana ekipa Zulua i Oskara (njih 10), a s druge strane završava sve ostalo. Branitelji odlaze, a napadači potom kreću za njima. Poučeni nekim iskustvima od prošlog fajta na tom terenu, ostavljamo četvoricu da pokrivaju cestu, dok se glavnina snaga zapućuje lijevim krilom oko i kroz šikaru. Zaključak tog napredovanja bilo je raspadanje borbene linije, djelomični gubitak orijentacije kod nekih i ukratko povratak na početne pozicije tj. cestu. Kad smo se konačno okupili na cesti odlučujemo se držati zajedno i u liniji krenuti češljati teren s desne strane prema unutra. Koliko god šikara bila zahtjevna za kretanje, visoka trava po poljima je priča za sebe. Tu ne pomaže ni mačeta, ni nikakav alat. Jednostavno noge moraju same sebi napraviti put i to je to. Konačno dolaskom do jednog gustiša uz korito na desnom krilu primamo paljbu iz njega. Opkoljavamo taj gustiš sa svih strana i združenim djelovanjem izbacujemo svu četvoricu jednog po jednog. Pošto se taj prvi fajt odužio na sat i kusur, od čega je fajt trajao svega desetak minuta, sljedeći fajt ograničavamo prostor bd-a na samo na jedan gustiš.  Drugi fajt biva nešto brži. Neprijatelj kreće po krilu, zalazi u gustiš te čisti suprotnu stranu napredovanjem kroz isti. S jedne strane uigrana ekipa, a s druge hrpa pojedinaca koji ne kuže da im život ovisi o timskom nastupu protiv neprijetelja. Vidjevši da tu nema koristi od puno priče, budući isti još nisu progledali i profunkcionirali po tom pitanju, jedan iskusniji među njima kreće u solo nastup i dolazi do neprijateljskih početnih pozicija. Iako nije pronašao neprijetelje, zadovoljstvo mu pruža zarobljavanje i ispijanje limenke pive koju je neprijatelj tamo ostavio. U međuvremenu svi oni koji su čučali u gustišu umjesto da se kreću naprijed, jedan po jedan su bili eliminirani timskim nastupom neprijatelja. Uvidjevši njihovu ne mogućnost timskog rada (posebice u uvjetima smanjene vidljivosti zbog guste vegetacije), sljedeći fajt odlučujemo odraditi na ravnici prekrivenom visokom travom. Navedeno je trebalo unaprijediti borbenu taktiku desetine i vjerujem kako se jednim dijelom uspjelo u tome. Neki su skužili da od pojedinačnih nastupa nema puno koristi, te se mora napredovati i bojno djelovati u skupinama, ako se želi polučiti nekakav rezultat. Naravno tu je opet dominirala uigranija ekipa, ali vidjeli su se i određeni pozitivni pomaci s kontra strane. Sve u svemu većini ekipe svidjeli su se ti brzi fajtevi sa jednim respawnom, tako da smo prije razlaza odradili i četvrti fajt. Sve u svemu, kvalitetnu nedjeljnu tjelovježbu danas bi svi trebali osjetiti. |
21.10.2011., petak
Mokri trening
|
Komesar je izostao ovaj trening, a lijenčine nisu ništa napisale osim par komentara na forumu iz kojih mogu zaključiti da ih je bilo deset. Sljedeća posebnost bila je obilje vode koja se slijevala kroz tu napuštenu zgradurinu, stvarajući iznenađenja i sveudilj zabave nazočnima. Više nek vam sudionici ispričaju kroz komentare...  foto Johnny |