Bez stijega, bez gospodara! -> -> -> -> -> -> -> airsoft tim 'Plaćenici'
23.01.2012., ponedjeljak
Nova tamnica naroda
|
Ovu nedjelju okupljamo se malo kasnije od uobičajenog, kako bi i mi rekli što imamo reći na prvom referendumu u RH, punih 20 godina od izlaska iz ranije tamnice naroda. No zahvaljujući nesmiljenom medijskom ispiranju mozga nacije, koji je sezao i do najprljavih obmana tipa - ne ulaskom u EU, ostat ćemo bez mirovina... na kraju je postignut pozitivan rezultat za našu političku elitu. Čime su ovčice političarima kupile nove fotelje u Bruxellesu, dok je hr-stado opetovano dokazalo pravo značenje izraza - hrliti ko guske u maglu. Sada im samo preostaje vidjeti što će to donijeti. Jer ako je suditi po onome što je OSRH donio ulazak u NATO tj. potpuno uništenje vojne industrije, ukidanje vojne obveze uz vojskicu od čak 2100 pješaka, 70 oklopa, 6 MiGova i 4 kaića... može se lako zaključiti što će ulazak u EU donijeti ostacima osakaćenog gospodarstva RH. Iz svega nabrojanog jedino što se još može sa sigurnošću zaključiti je činjenica da je demokracija vladavina priglupe većine. Koju se lako izmanipulira. Pokazala je to povijest nebrojeno puta. Jer zahvaljujući upravo klicanju te glupe i izmanipulirane raje, na vlast su došli svi najveći zločinci čovječanstva...  No hr-jadu unatoč, dvanaestorica Plaćenika odradila su svoj uobičajeni nedjeljni trening u novoj šumi. Prvi fajt dijelimo se podjednako na principu najmlađi biraju i u tom sastavu odrađujemo dvije borbe. No zbog dvije jače replike s jedne strane, kojima je vrlo teško parirati u rijetkoj šumi, nakon tih borbi odlučujemo se presložiti. Na kraju prihvaća se prijedlog da se izmješamo po principu s jedne strane ekipa koja se sprema za jedan veći susret, a s druge strane svi ostali. Zbog toga sljedeći fajt znatnije dobija na dinamici, pošto je malobrojnija ekipa prisiljena igrati taktički. Znači suočeni sa brojnijom postavom, nemamo puno mogućnosti za pogreške. U jednom trenutku preostaje nam trojka koja se pod paljbom povlači dublje u šumu. No pronašavši jedan dobar gustiš kroz koji prolazi širi jarak, prestajemo se povlačiti i uzvraćamo paljbu. Odjednom se iz pasive prelazi u aktivnu obranu, te iz boljeg zaklona metemo jednog po jednog napadača. Na kraju čak krećemo u protunapad i završavamo posao prije nego se ostatak respawnao. To je odrađeno sa dva igrača manje, a u nastavak zbog otkaza jedne replike ulazimo sa čak tri borca manje.  Povlačimo se dublje u šumu i kreće potraga. No uvidjevši kako će nas neprijatelji promašiti, privlačimo im pozornost s paljbom i uskoro počinje njihov napad. Kreću se prebacivati po boku preko jedne čistine, pa se pola našeg tima koncentrira na taj dio. Odolijevamo jedno vrijeme, ali nas u konačnici mete jedan njihov koji nam dolazi iz dubine našeg rasporeda. Jbg trebali smo bolje paziti. Nastavak fajta nas trojica pogođenih povlačimo se dublje u šumu, dok naš četvrti pruža otpor s druge strane čistine. No stiješnjen brojnošću neprijatelja u jednom trenutku ne preostaje mu ništa drugo nego pretrčati preko brisanog prostora i priključiti se ostatku tima koji je u međuvremenu oživio. Srećom po njega replike su ipak ograničene dometom. U nastavku fajta ginem treći put, čime završava moj angažman i polako krećemo prema vozilima. Zato i ne znam kako je završila ta zadnja borba, ali nama je to još i najmanje bitno. Bitno je odraditi trening, dobro se oznojiti i naučiti nešto iz pogrešaka, te odraditi uigravanje ekipe. Naravno uslijedilo je druženje uz fermentirane pripravke i dogovor za gostovanje sljedeći vikend. |
15.01.2012., nedjelja
Domaća tarapana
|
Nakon velikog fajta koji je prošli vikend na teren izvukao četrdesetak Plaćenika, znali smo da će prvi sljedeći fajt biti svojevrsni antiklimaks. No iako je danas na teren izašlo "samo" 16 junaka, fajt je bio do jaja. Jedan od naših najstarijih terena u međuvremenu je "oćelavio" samo tako. Ne samo zbog zime, nego i zbog rušenja stabala. Naime ako je nešto državna šuma, to znači da svatko može u nju ići po drva. Tako smo u sred fajta svjedočili rušenju drva od strane nekih civila. Dijelimo se osam - osam na principu dva najmlađa biraju, odlazimo svatko na svoju stranu i r'n'r može početi. Prvi fajt sa dva respavna se dobrano odužio. Krećemo frontalno, ali pošto neprijatelji ovladavaju sa centralnim objektom, nema nam druge nego ići u obuhvat. Dok ostatak ekipe drži liniju i zabavlja neprijatelja, četvorka kreće u široki obuhvat, te nakon prolaska neprijateljskog respavna izbija na objekat s leđa. Čistimo objekt, te nastavljamo češljati teren u potrazi za jednim preživjelim.  No uvidjevši da je to nemoguća misija vraćamo se u središnji objekt i branimo ga. Kontra strana kreće u napad, ali ne damo se. Nakon toga odrađen je još jedan poduži fajt sa zamjenom strana. Rezultat na kraju krajeva nije ni bitan, jer jedino bitno je to što smo još jedan dan proveli na čistom zraku, u dobrom društvu i nakon fajta smo završili na zajedničkom druženju uz fermentirane pripravke gdje su pretreseni svi aspekti današnjeg fajta po nekoliko puta. To je ono što Plaćenike čini drugačijim od drugih. To je ono gdje se stvaraju spone među borcima. To je ono gdje svatko svakome može reći što želi, koliko god to smetalo onu drugu stranu ili bilo subjektivno obojeno. Na kraju krajeva, kad se sve to raščlani na proste čimbenike, ostaje nam samo dobra za*ebancija. I to je najvažnije u svemu tome. Sve do sljedećeg vikenda... |
09.01.2012., ponedjeljak
Op. "Aurora" debrief
 foto Cool Ukratko zaključak operacije bi bio - veliko šumsko područje češljale su tri međusobno zaraćene vojske, no posadu Aurore nisu našli. U biti na posadu je naletio samo jedan usamljeni Tadžikistanac, ali ga je posada naoružana sa kratkim strojnicama MP-5K uspješno eliminirala. Sukladno svojoj ranijoj SERE (Survival, Evasion, Resistance and Escape) obuci, zadaća posade po obaranju bila je izbjegavanje kontakta sa svima. Čitavo to vrijeme pokušavali su na raznim kanalima uspostaviti radio-kontakt sa DART (Downed Aircraft Recovery Team) timom, no bezuspješno. A bez pozitivne radio-identifikacije, posada je bila prisiljena povlačiti se od svih oružanih formacija. Jer mogli su to biti i neprijatelji odjeveni u prijateljske odore. Stoga čim bi čuli glasove ili druge zvukove približavanja kroz šumu, pilot i operator-izvidnik povlačili su se još dublje u šumu. Vjerojanto od svih sudionika susreta, oborena posada strateškog izvidnika SR-91 Aurora napravila je najveću kilometražu kroz šumu. Na kraju su se uspjeli sami spasiti došavši do drugog kraja terena tj. do ulazno-ekstradicijske točke DART tima. Vjerovali ili ne, ali tako je to najčeće i u praksi. Ne kaže se uzalud - Pomozi si i Bog će ti pomoć'.  foto & obrada Okupator No dok je potraga za posadom trajala, dolazi do borbenog kontakta između ex-SSSR snaga - Tadžikistanaca i Rusa, sa NATO-snagama predvođenih sa Amerima i Britancima. No dok su se bivši hladnoratovski suparnici nemilo tamanili, potpuno su zaboravili na Kineze koji su im se prikrali s leđa i potom pomeli obje već prorijeđene strane. Bio je to tkz. svijetli trenutak cijelog susreta, koji se potom nastavio povlačenjem svih strana na početne pozicije i kretanjem u drugu rundu. U drugom fajtu posada je zaigrala "mamac" prema Kineskoj strani, a zatim trkom krenula prema "svojima". Naime zbog određenih gubitaka među Rusima i Amerima, provelo se spajanje te dvije do nedavno zaraćene ekipe. U ovom fajtu Kinezi pogađaju/ranjavaju obojicu članova posade, ali ih isto tako "njihovi" uspijevaju izvući sa terena. Taj fajt su združene Rusko-Američke snage uspijele odnijeti prevagu u odnosu na Kineze. Zadnji treći fajt odrađen je na relativno bliskom razmaku, tako da do kontakta dolazi odmah. Klasično razvlačenje linije i pokušaji proboja po bokovima na kraju su završili sa određenom pat-pozicijom, koju dogovorno privodimo kraju. Povlačimo se prema vozilima, domaćinu dojavljujemo koliko nas ostaje na roštilju i razilazimo se u sumrak. Po komentarima svih sudionika, bio je to odličan fajt...  foto & obrada Cool |
22.12.2011., četvrtak
Blagdanska pauza vs. Op-Aurora
|
Nakon kraćeg olujanja mozgova na postfajtovskoj pivi, te potom forumu - zaključujemo kako je sljedeća dva vikenda najbolje napraviti pauzu. No kako bi spriječili teže posljedice po Plaćeničku fizičku spremu, te ujedno potrošili nakupljene blagdanske kalorije... u suradnji sa nekolicinom prijateljskih ekipa dogovorili smo prvi vikend nakon toga 8.1.2012. odraditi operaciju "AURORA". Ukratko - supertajni američki avion SR-91 Aurora, Kinezi obaraju te pada na područje Tadžikistana. Ameri, Britanci i ISAF u područje pada helikopterskim desantom odmah ubacuju združenu postrojbu DART (Downed Aircraft Recovery Team) u DPM i digitalnim odorama. No istu namjeru pronalaska oborenog zrakoplova i posade imaju Kinezi (woodland odore), dok na terenu potragu već vrše domaći Tadžikistanci, koji su u pomoć pozvali i Ruske Specijalce (SMB, OD i Ruske odore). Znači sve tri strane tražit će olupinu i posadu, te se pritom nemilo sukobiti. Osim potrage za posadom posebnu draž ovoj priči pruža nam informacija po kojoj je navedena šuma tijekom 2.sv.rata bila poprište pada najmanje dva aviona. Znači imamo MilSim do jaja...  No bez obzira na ishod tih žestokih borbi, dan planiramo završiti uz vrhunski roštilj i pivo. Do tada uživajte u našim umjetničkim djelima... i lijepo se provedite za blagdane. Svako dobro svim ljudima dobre volje, te...  |
19.12.2011., ponedjeljak
U gostima
|
Zahvaljujući čzv-u ćelije 49 i našem glavnom "logističaru" Vatrenom - uspostavljen je kontakt sa NOD-ovcima. Brzo je uslijedio poziv na zajedničko druženje. Ukratko na teren izlazi 11 pripadnika NOD ekipe i 20 Plaćenika, te odrađujemo cca tri sata kvalitetnog programa. Tijekom toga odradili smo tri fajta osvajanja baza, a osim prvog - druga dva fajta smo "pojačali" domaćine zbog nesrazmjera snaga. U svakom slučaju nama novi teren, njima novo iskustvo... koje ćemo nadamo se ponoviti već u sljedećoj godini na jednom od naših terena.  A do tada svim ljudima dobre volje... Plaćenici žele čestit Božić i sretnu Novu 2012!  foto & obrada Okupator |
11.12.2011., nedjelja
CQC osvježenje
05.12.2011., ponedjeljak
Naš izbor je šuma
 Unatoč sveopćoj predizbornoj histeriji... Plaćenici su odabrali šumu. Jer većina nas se slaže s onom reklamom - Čuvajmo šume jer šume čuvaju nas. Okupljamo se nešto kasnije oko 11h, kako bi oni koji to žele, stigli zaokruživati listiće lota, binga, izbora i ostalih igara na sreću. Jer ipak je kod nas na snazi anarhija i svako ima pravo na svoje viđenje, mišljenje i na kraju krajeva put. Sukladno tome, nas devetnaest dijeli se na devet igrača sa više staža u ekipi, dok na drugu stranu staje deset "mlađih" sa pokojim izuzetkom. S jedne i s druge strane imamo par dobrih trkača, koji mogu brzo prenijeti djelovanje po bokovima, ali ono što je presudno - "starija" ekipa ima premoć u tehnici. Među njih devet imamo čak šest snažnijih replika (uglavnom Cymine AK-47), koje naravno u rijeđoj šumi poput jučerašnje imaju odlučujuću prevagu. No nema predaje. Čitavo vrijeme pokušavalo se taktički kompezirati nedostatak u naoružanju, a u nekoliko trenutaka, čak se u tome i uspijevalo. No onda je opet presudila ćelava šuma, jače replike i iskusnija ekipa. No ono što nadahnjuje jest činjenica da se unatoč nepovoljnom odnosu snaga na terenu, nije odustajalo... pa čak se može reći da se sa odmakom vremena sve jače grizlo. Upravo to je pravi plaćenički duh, jer se tek na muci poznaju junaci. Lako je biti hrabar kad se ima premoć na terenu, ali treba gristi i smoći snage za grabiti naprijed i kad nije tako. Nije zbog toga bilo pada morala, ni malodušja. Zadnji fajt to skoro rezultira s pobjedom, ali u finalu ipak presuđuje iskustvo preostalih binoma na terenu. Pritom je važno spomenuti kako smo igru počeli sa respawnima, međutim zbog inteziteta borbi, čestog probijanja linija i doslovce kruženja fronti po terenu... na kraju morali preći na borbu sa ispadanjem. Jednostavno poginuli nisu znali gdje se povući u respawn, pošto je fajt bio vrlo dinamičan i borba se prenosila po cijelom terenu. Sve u svemu, bila je to kvaliteno utrošena nedjelja u šumi, koju zaključujemo na već uobičajenoj raščlambi uz fermentirane osvježavajuće napitke...  Iako je izvješće s Juga izostalo ovaj put, po slikama vidimo kako su trening odradili još u subotu, te su otpočeli i sa ozbiljnijim treninzima "rukopašnog boja". Uživajte...  |
28.11.2011., ponedjeljak
Slučajna raščlamba
|
Sukladno dogovoru nakon prošlonedjeljnog fajta, jučer izlazimo na teren na kojem nismo bili od operacija "Britva" i "Johnny Be Good". Naravno u međuvremenu se teren od neprohodnog zelenog gustiša i rasadnika komaraca, pretvorio u šikaru kojom prevladavaju smeđe nijanse, dok je jezero u potpunosti presušilo i omogućilo nam nove pravce napredovanja po terenu. Osim toga zamijećen je nastavak sustavnog uništavanja objekata, koji su nakon crijepa izgubili i većinu krovnih greda, dok su sa hangara nestala vrata. Također vidi se rušenje stabala na sve strane (kako je to najbolje vidljivo sa slike), a dok smo se fajtali svjedočili smo dolasku traktora koji je izvlačio drva iz presušenog jezera. Žalosno je to, a posebice imajući u vidu spoznaju da se navedeni teren danas nalazi u vlasništvu MUP-a. Svojedobno sam svjedočio reakciji određenih airsoftera (i aktivnih djelatnika MUP-a), koji su vidjevši krađu cigle u napuštenoj vojarni MORH-a, prijestupnike zadržali do dolaska Vojne policije. Zašto navedeni na sličan način ne štite objekat u vlasništvu njihovog Ministarstva, nije mi jasno. Posebice imajući u vidu da su na tom terenu ti isti klubovi (koji će se sami prepoznati), prije cca pola godine organizirali susret pod pokroviteljstvom samozvanog hass-a. Pa kad su tako revni u uvaljivanju na terene, koji su drugi otkrili i prvi počeli koristiti, čudi zašto spomenuti teren ne zaštite od ovakve devastacije. Naravno nas to ne brine, pošto je to samo jedan od desetak terena koji nam stoje na raspolaganju, ali eto brinemo za ostatak hr-as scene koji nije tako bogat terenima. Jer da jesu, ne bi se sigurno morali drugima uvaljivat na teren bez ikakvog pitanja, pa čak bez pozivanja na spomenuti susret. No to najbolje govori o njima samima. Umjesto tog i takvog spletkarenja (koje usput budi rečeno protiv Plaćenika traje već godinama)...  ...nama je jedino bitno svaki vikend odraditi trening i pritom napredovati u obuci. To su naši glavni motivi bavljenja s airsoftom, dok je na žalost većini ovdašnje scene, airsoft kompezacija za određene životne frustracije. Pa tako neki s njim liječe komplekse civilnog služenja vojnog roka, neki frustracije iz aktivne službe, neki time nadomještaju isprazan osobni život itd... a sve takve "kompleksaše" odlikuje jedna zajednička osobina. To je inzistiranje na hijerarhiji odnosno liniji zapovjedanja u klubu ili timu. Jer njihov ego se hrani jedino kad imaju podređene ili bolje rečeno potčinjene. Pa šikanirajući ljude "ispod" sebe pod "savršenim" opravdanjem - kako je sve to u cilju vojne obuke (koju 90% njih nije imalo), spomenuti dobivaju određeni emocionalni nadomjestak koji inače nemaju u životu. Pa time neutraliziraju činjenicu da su nekakvi činovničići u Ministarstvu kopanja ruda i gubljenja vremena ili da generalno gledano vode isprazne živote. Istodobno gledajući našu ekipu vidim potpuno drugačiju situaciju. Većina nas ostvarila je ili upravo ostvaruje svoje profesionalne satisfakcije. Da ne nabrajam sad svakog među nama pošto bi se to odužilo... nađe se među nama svega od radnika, seljaka i obrtnika, preko novinara, fotografa, grafičara, urednika, bivših i aktivnih vojnika, studenata i kadeta, vatrogasaca, zaštitara, glazbenika, knjigovođa, do ekonomista, pravnika, inženjera, liječnika itd., itd. Sve su to ljudi koji misle svojom glavom, pa zato i nemaju potrebe za ičijim zapovijedanjem, pogotovo jer se na terenu jako brzo vidi tko koliko vrijedi i što mu najbolje leži. Teren je najbolji sudac za odrediti tko je za snajper, tko je za obuhvate, tko za frontalno napredovanje, tko je za timski, a tko za solo rad. Znači nama je to trening i proces učenja, a ne nešto s čim liječimo komplekse. A upravo zbog takvog opuštenog pristupa, te raščlambi uz pivu nakon fajta, na terenu postižemo maksimum. Tko ne vjeruje, nek se usudi stati pred nas...   foto Cane |
21.11.2011., ponedjeljak
Kroz mraz i inje
|
Globalnom zatopljenju zahvaljujući, tek jučer smo odradili trening s temepraturom primjerenoj ovom dijelu godine. Unatoč ispadanju nekih koji su nam još prošli vikend najavili dolazak, okupilo nas se 17. To u prvom redu možemo zahvaliti ćeliji 47 i Deltama, koje su nakon određenog izbivanja opet izašle na teren. Slijedi brza podjela 9 na 8 i rokanje može početi. Ćelije 47 i Delte ojačane sa jednim Oskarom i Alfom kreću uzbrdo postaviti obranu, dok je preostala napadačka osmorka sastavljena većinom od "utreniranih" čzv-a ćelija Alfa, Eko, Papa, Wiskey i 49. Napadači odmah "puštaju s lanca" trojicu "trkača", koji po desnom brijegu kreću u obuhvat, dok preostala petorka kreće naprijed u klasičnoj liniji. Pažljivo se napreduje do kontakta i prve razmjene paljbe. Brzo dolazi do gubitaka na obje strane, pa se zastaje. Dok čekamo pojačanja iz respawna, nekolicina preživjelih čuvaju zauzete položaje. Uskoro naša linija opet kreće naprijed. Po napredovanju na terenu vidi se prednost utrenirane ekipe, prema onima koji su neko vrijeme izostali iz šume. S jedne strane imamo timski rad, a s druge hrpu pojedinaca koji "svak' za se travu pase..." Naravno to se izravno odražava i na rezultat na terenu.  Tako je strana s čovjekom manje, bila ta koja je čitavo vrijeme pritiskala, te je "neprijatelju" nekoliko puta pomicala respawn. Stoga ne čudi da je nekoliko boraca s te strane zabilježilo i po pet killova u jednom naletu. Došavši do platoa na vrhu, zahvaljujući minus temperaturama već smo imali dva otkaza baterija/replika s jedne i tri s druge strane. Stoga nemamo vremena za gubljenje i kreće se u istim postavama u fajt nizbrdo. Ovaj drugi fajt, slažu nam dobru zasjedu u jednom gustišu i tu malo zapinjemo. Potrajalo je malo dok ih nismo uspjeli probiti kombinacijom frontalnog delovanja iz zaklona i iznenadnih djelovanja s bokova, ali i to je u konačnici odrađeno. Sve u svemu, odličan trening koji je potrajao puna četiri sata na tom minusu. Pritom treba istaknuti potpuno novi izgled terena, koji je pred nas postavio zaista težak izbor primjerene kamuflaže. Dok je dolje sve bilo crvenkasto-smeđe, gore je sve bilo prekriveno mrazom i injem. To naravno nije spriječilo neke da se i polugoli upuste u fajt. Naravno draga djeco to ne pokušavajte sami kod kuće, budući sebi to mogu priuštiti - samo okorjeli Plaćenici...  Ćelija 21 javlja: Pozdrav. I Solinska šuma je u nedjelju bila puna plaćenika. Plaćenički trio u sastavu Saky - Plastun - Zulu je odradio poprilično zahtjevan fajt sa uvijek spremnim i odlično uigranim Predatorima i Poskocima. Ako dodamo još dva freelancera, ukupno nas je bilo 18. Pet fajtova u trajanju od cca 4 sata ćelija 21 je provela u uvježbavanju zadanih formacija i testiranju nove komunikacijske opreme. Solidno odrađeno, bez obzira što je ovo prvi ozbiljniji trening u ovom sastavu i prvi put da se uopće koristi komunikacija. Svakako dovoljno materijala za analizu do sljedeće nedjelje. |
13.11.2011., nedjelja
Prva koncesija
|
Jutros nas na teren izlazi samo 13, jer se cijela Zulu ćelija uhvatila posla uređivanja Prve plaćeničke baze. No samozatajni kakvi već jesu, s tim radovima nisu nam htjeli pokvariti nedjeljni trening. Stoga čim smo odradili tri fajta zaletili smo se do njih dati im bar malo ruke oko radova koji ne zahtjevaju neku finoću, već brutalnu "konjsku" snagu. Tako smo im pomogli iz jednog jarka izvući veliko deblo koje će nam poslužiti za izradu stolova, klupa i ostalog inventara. No vratimo se mi današnjem fajtu...  Dovozimo se na teren već oko 10:15, oblačimo i opremamo, te krećemo u šumu. Bez zastajkivanja u podnožju, krećemo se odmah uspinjati na središnji brijeg i okrenuvši se vidimo kako je "starija" ekipa "zapela" u podnožju. Pa dobro, šta sad... bit će mi na brijegu protiv ovih u podnožju. Nas šest kreće na onaj kraj brijega, a njih sedam će startati sa te strane. Na kraju rezultat je bio porazan za našu stranu. Problem je što naša nova "Easy" ćelija još nije prodisala kao borbeni kolektiv. Dečki imaju srca, imaju kondicije i volje, ali fali im uigranost i koordinirano bojno djelovanje. Stoga nema druge nego poradi provedbe obuke izmješati ih sa ostalima, kako bi tijekom fajta "pohvatali" traženo. Dvojica najtežih kao kapetani odabiru svoje ekipe i drugi fajt može početi. Sad je to bila sasvim druga priča, tako da ekipa sa čovjekom manje u jednom trenutku izbacuje u respawn sve protivničke igrače.  Treći fajt odrađujemo u istom sastavu, ali sa zamjenom strana. I ovaj fajt je bio odličan. Specifikum današnjeg fajta je bila potpuna promjena krajobraza. Ogolivši, šuma je postala toliko rijetka da se svaki pokret neprijatelja vidi na velikim udaljenostima. Iako zbog toga airsoft gubi na realnosti, nekima se upravo to svidjelo jer su se fajtovi odvijali odmah i nije moglo biti iznenađenja. Naravno ovo je najviše pogodovalo onima sa jačim replikama i snajperu. S druge strane oni sa nešto slabijim replikama morali su vrhunski koordinirati svoje kretanje i djelovanje sa ostatkom ekipe. Stoga je današnji fajt uistinu bio poučan za našu najmlađu ćeliju, ali i za sve nas.  Na kraju počele su otkazivati baterije i odlučujemo završiti za danas i pridružiti se našim Zuluima u bazi. Dolaskom tamo imali smo šta za vidit. Baza je tako reći spremna za useljenje, a od većih radova treba još obojati brvnaru, te sazidati kamin u kojem se se danas-sutra zavrtiti nešto ili odraditi peka i roštilj. Sve u svemu dali smo im malo ruke, ugrijali se uz vatru, dogovorili gdje ćemo sljedeću nedjelju i doznali super vijest. Zahvaljujući našim vrijednim Zuluima, doznajemo kako je dobivena prva koncesija na jedan od terena koji znamo koristiti. Dečki su dobili "šaru" i sada imamo crno-na-bijelo da je taj teren isključivo naš. Naravno oni koji su ga do sada koristili, moći će to činiti i dalje, ali uz najavu Plaćenicima tj. koncesionaru. Eto... Izvješće sa Južne bojišnice: Plaćenički duo, sila osovine Saky-Zulu je odradila još jedan nedjeljni fajt po Solinskim šumama i gorama, drači i je*enoj drači (#$"$&%%/$#/&&/%!#$"#$!"#$"&/&, 35 minuta sam se izvlačio iz drače), te uspješno branila naše boje na treningu koji se može smatrati mini-susretom u organizaciji Predatora. Uz standardnu St-Solin-Kaštela ekipu, došli su i Šibenčani, pa nas je ukupno bilo preko 50. Nekoliko fajtova uz osvajanje baza i zastava potrajalo je preko 4 sata. Zanimljivost je bila uvođenje medica i trakica za ranjenike. Kad si pogođen dozivaš medika koji ako ne dođe za 3 minute i zaveže ranjeničku trakicu/zavoj, iskrvario si i ideš u M.A.S.H. Kad te drugi put pogode također ideš u M.A.S.H. Vezivanje trakice tj. liječenje traje 1 minutu i za to vrijeme i medic može biti pogođen. Cool. Najbolji dio fajta bila je plaćenička zasjeda 15-torici pripadnika neprijateljske žive sile koji se još nisu oporavili od šoka i stresa nakon gromoglasnog "rooookaaaaaj" i rafala koji su dobili od plaćeničkog binoma. Na žalost naša mini akcija nije bila na vrijeme popraćena od "podrške" koja je bila jedva 10-ak metara iza nas. Eto... |
07.11.2011., ponedjeljak
Bez predaje...
 Dok je komesar obilazio Zagorske brege u potrazi za novom šumom, plaćenici odrađuju dva treninga na dva kraja bumeranga. Na žalost još nema povratnih informacija, ni fotki sa jučerašnjeg kontinentalnog treninga, ali zato je vrijedna ćelija 21 ugostila jednog brata sa kontinenta, te odradila nedjelju kako i priliči.  Update: Na kontinentu se okupilo "12 žigosanih" na jednom gradskom terenu takoreći u dometu tramvaja. Reče mi jedan od njih da je fajt bio žestok i da je on sam imao 10 killova. Izvješće o provedbi fajta očekujemo u komentarima...  |
31.10.2011., ponedjeljak
Na dvije bojišnice
|
Jučer se 17 Plaćenika okuplja u pograničnom mjestu koje je inače sjedište Kilo ćelije. Dovozimo se u koloni, parkiramo vozila, nosimo potrebit materijal do vikendice, stavljamo pivo hladit, opremamo se i krećemo preko brijega u šumu iznad mjesta. Dok 12 Plaćenika kreće tom rutom, petorica kreću vozilima okolnim putem i ulaze u šumu s druge strane složiti im zasjedu. Ovo ima posebnu draž jer svega trojica poznaju ovu šumu, pa s navedenim realno simuliramo nastupanje vojne postrojbe na nepoznatom terenu. Odlično zamišljen plan zasjednog djelovanja, pada u vodu zbog nestrpljivosti najmlađeg u zasjedi. Neprijatelj potom odustaje od frontalnog ulaska u šumu, te kreće bočno oko jedne vikendice u proboj. Srećom ta mogućnost je bila predviđena, te neprijatelj samo na tom dijelu gubi trojicu napadač. Uočivši kretanje trojice koja kroz vinograd kreću u šire obuhvatno djelovanja, krajnji lijevi borac se povlači unatrag zaštititi leđa svojoj liniji. Čekanje se isplatilo, jer im nešto kasnije izbacuje jednog borca koji je puzanjem pokušao probiti našu liniju po boku. U međuvremunu napadači združenim djelovanjem riješavaju našeg prednjeg krilnog, te konačno ulaze u šumu. Pratim kretanje dvojice i čekam prigodu za otvaranje paljbe kad odjednom pljušti oko mene. Pogođen! Nije mi jasno kako me je vidio s obzirom na odličnu kamuflažu, no nakon što sam mu vidio repliku sve mi je jasno. Na svoju G3 Blinda je složio snajper. Ono što običnom oku prođe nezamjećeno, pod uvećanjem ne prolazi.  Zbog spomenutog snajpera sljedeći fajt sam još dva puta fasovao i nisam bio jedini. Majstor je tako dobro pokrivao svoje područje, da se nismo mogli ni pomaknut. Jedini način bio je doći mu po boku. Nas trojica krećemo niz brijeg, pa uz brijeg i napornim obuhvatom dolazimo im s leđa. Naravno u svom stilu Skic je u jednom momentu odlutao previše bočno, ali Slatki i ja odrađujemo. Dolazimo im s leđa na brežuljak koji se nalazi u središtu terena, te izbacujemo dvojicu dok treći mete mene. OK ovo mi je treći kill i nemam više repavnanja... pa izlazim iz igre tako da nemam pojma koja strana je na kraju pobijedila. No to nam je još i najmanje bitno.  Nekolicina odlazi prema vikendici započeti roštilj, a mi koji ostajemo idemo odraditi još koji brzi fajt na izbacivanje. Ovi fajtovi su mi nekako bili i najbolji jer nije bilo puno taktiziranja. Išlo se frontalno u liniji i čistilo sve pred sobom. Prvi fajt radimo 6 na 7, a drugi fajt smo već 4 na 5. S obzirom na gubitke u ljudstvu vidimo kako je došlo vrijeme za klopu, pa se i mi vraćamo do vikedice. A tamo se nadokladila sva energija potrošena u ranija četiri fajta. Red ćevapa i pljeskavca, pa red ražnjića i carskog mesa zalijevali smo s pivom, vinom i gaziranim napicima. Prisjetili smo se svega i svačega iz dosadašnjeg života Plaćenika, ali dotakli i nekih planova za budućnost. U svakom slučaju ugodno druženje se nastavilo dugo u mrak. Uz zaključak vidimo se sljedeće nedjelje...  Otprilike u isto vrijeme naša ćelija 21 održava združene manevre sa ostalim prikama u Solinskoj šumi. Na žalost nemamo uvida u tijek njihovih borbi, ali zato su slike boja u drugačijem krajobrazu pravo osvježenje. Uživajte...  |
24.10.2011., ponedjeljak
Šikarom i poljem
|
Stigla nam konačno prava jesen s padom temperatura, zahvaljujući čemu se broj ljudi na vikend fajtovima počeo povečavati. Konkretno jučer na teren izlaze 22 plaćenika, te se uvježbava rad desetina protiv desetine. Prvi fajt s jedne strane uhodana ekipa Zulua i Oskara (njih 10), a s druge strane završava sve ostalo. Branitelji odlaze, a napadači potom kreću za njima. Poučeni nekim iskustvima od prošlog fajta na tom terenu, ostavljamo četvoricu da pokrivaju cestu, dok se glavnina snaga zapućuje lijevim krilom oko i kroz šikaru. Zaključak tog napredovanja bilo je raspadanje borbene linije, djelomični gubitak orijentacije kod nekih i ukratko povratak na početne pozicije tj. cestu. Kad smo se konačno okupili na cesti odlučujemo se držati zajedno i u liniji krenuti češljati teren s desne strane prema unutra. Koliko god šikara bila zahtjevna za kretanje, visoka trava po poljima je priča za sebe. Tu ne pomaže ni mačeta, ni nikakav alat. Jednostavno noge moraju same sebi napraviti put i to je to. Konačno dolaskom do jednog gustiša uz korito na desnom krilu primamo paljbu iz njega. Opkoljavamo taj gustiš sa svih strana i združenim djelovanjem izbacujemo svu četvoricu jednog po jednog. Pošto se taj prvi fajt odužio na sat i kusur, od čega je fajt trajao svega desetak minuta, sljedeći fajt ograničavamo prostor bd-a na samo na jedan gustiš.  Drugi fajt biva nešto brži. Neprijatelj kreće po krilu, zalazi u gustiš te čisti suprotnu stranu napredovanjem kroz isti. S jedne strane uigrana ekipa, a s druge hrpa pojedinaca koji ne kuže da im život ovisi o timskom nastupu protiv neprijetelja. Vidjevši da tu nema koristi od puno priče, budući isti još nisu progledali i profunkcionirali po tom pitanju, jedan iskusniji među njima kreće u solo nastup i dolazi do neprijateljskih početnih pozicija. Iako nije pronašao neprijetelje, zadovoljstvo mu pruža zarobljavanje i ispijanje limenke pive koju je neprijatelj tamo ostavio. U međuvremenu svi oni koji su čučali u gustišu umjesto da se kreću naprijed, jedan po jedan su bili eliminirani timskim nastupom neprijatelja. Uvidjevši njihovu ne mogućnost timskog rada (posebice u uvjetima smanjene vidljivosti zbog guste vegetacije), sljedeći fajt odlučujemo odraditi na ravnici prekrivenom visokom travom. Navedeno je trebalo unaprijediti borbenu taktiku desetine i vjerujem kako se jednim dijelom uspjelo u tome. Neki su skužili da od pojedinačnih nastupa nema puno koristi, te se mora napredovati i bojno djelovati u skupinama, ako se želi polučiti nekakav rezultat. Naravno tu je opet dominirala uigranija ekipa, ali vidjeli su se i određeni pozitivni pomaci s kontra strane. Sve u svemu većini ekipe svidjeli su se ti brzi fajtevi sa jednim respawnom, tako da smo prije razlaza odradili i četvrti fajt. Sve u svemu, kvalitetnu nedjeljnu tjelovježbu danas bi svi trebali osjetiti. |
21.10.2011., petak
Mokri trening
|
Komesar je izostao ovaj trening, a lijenčine nisu ništa napisale osim par komentara na forumu iz kojih mogu zaključiti da ih je bilo deset. Sljedeća posebnost bila je obilje vode koja se slijevala kroz tu napuštenu zgradurinu, stvarajući iznenađenja i sveudilj zabave nazočnima. Više nek vam sudionici ispričaju kroz komentare...  foto Johnny |
17.10.2011., ponedjeljak
Plaćenička baza
 Od desetak terena koje koristimo većinom su to državne šume ili napušteni vojni objekti o kojima se država ne brine. Samim time objekti ili postoje, ili ih nismo u mogućnosti graditi jer nije naša zemlja. No zadnji teren koji smo "pronašli", dijelom je u privatnom vlasništvu jednog Plaćenika. Njegova parcela, naše konjske snage, dobra volja svih i izgradnja prve Plaćeničke baze mogla je početi. Unatoč teškim uvjetima gradnje koja se temeljila isključivo na ručnim metodama, čak 17 Plaćenika se okupilo sa cijelim rasponom alata od sjekira, maljeva, ašova, lopata, ručne i motorne pile. Provedba bojnih djelovanja u najkraćim crtama bila je podjela na tri ekipe po principu kome se što radilo. Tako dok je jedna ekipa u šumi tražila prikladna stabla i rušila ih, druge dvije grupe su kopali rupe i priskakali kad je koje deblo bilo spremno za izvlačenje na plato.  Prvo je kod ulaza na pracelu podignuta rampa sa ogradom, na koju se odmah postavila straža. Nakon toga se pristupilo podizanju nosive konstrukcije brvnare dimenzija 4x6,5m sa čekom na krovu. Masivna debla nosila su se uz pjesmu i prisjećanja nas starijih na obuku koja se nekad provodila u ugasloj bazi Šepurine, koja danas dijeli sudbinu svih ostataka nekoć pobjedničke vojske. U planu je izgradnja još jednog nadzemnog objekta, ali nije isključena ni izgradnja podzemnih instalacija tipa bunkera sa rovovima.  foto Lijeni Sve u svemu jučer su odrađeni grubi radovi, a sve ono što će uslijediti ovisi samo o nama i našoj dobroj volji.Zaključak jučerašnje radne akcije najbolje će ilustrirati izjava Vatrenog - Jebal te vrag, ja sam mislil da ta gradska deca ne buju niš znala! - te odgovor Okupatora - Eee moj druže, mjesto prebivališta jest grad, ali geni nisu gradski! Zbog inteziteta radova, planirani roštilj na terenu je izostao, ali ipak smo se snašli i kod našeg starog "logističara" Pere odradili jednu narudžbu ćevapa.  foto Borgy Istodobno, naša južna Plaćenička braća poznati i kao ćelija 21, odradili su ekstenzivni trening rukopašnog boja sa replikama i bez njih. Za sada nećemo otkrivati detalje, ali prastara kozačka ratnička vještina, polako i sigurno ulazi u našu ekipu... |
14.10.2011., petak
Tama nadire
 Sinoć se plaćenička desetina okuplja na kroztjednom treningu urbane borbe. Dok smo se skupili mrak je već bio takav da donja etaža nije dolazila u obzir. Prebacujemo se odmah gore gdje okolni objekti osvjetljavaju poprište bitke. Bilo je kratko i slatko. U dva sata odrađena su tri brza fajta sa ciljem istrebljenja svih protivnika. Iako mi se sinoć intezitet fajta nije činio tako visok, jutros sam na mišićima osjetio sinoćnji trening. Taktički gledano jedan binom je najčešće pokrivao središnji brisani prostor, dok se preostali dio ekipe pokušavao probiti po stepeništima. Čas bi u tome uspjela jedna, čas druga strana. Na kraju rezultat uopće nije bio bitan, već samo izbaciti negativnu energiju nakupljenu preko tjedna. Vidimo se već u nedjelju na šumskom druženju... |
09.10.2011., nedjelja
Plaćenička podružnica 21
|
Dok čekamo izvješće o provedbi nedjeljnog fajta na kontinentu, Plaćenički komesar obišao je jug RH, te odradio nedjeljni šumski fajt sa 44 lokalna momka i jednom djevojkom. Fajt ko fajt... ali ono što je vrijedno spomena je osnivanje lokalne Plaćeničke podružnice 21... ilitiga ćelije 21, koja u ovom trenutku broji šest ljudi spremnih provoditi i pronositi Plaćeničku ideju u kolijevki hr-državnosti aka Dalmaciji. Moto - Bez stijega i bez gospodara - ide dalje!  Dopuna: Istodobno, četrnaest ljutih Plaćenika okuplja se na kontinentu u najnovijoj šumi. Nisam se još osobno uvjerio, ali ljudi su načisto oduševljeni sa terenom. Kažu da ima svega... od kukurizišta, visoke trave, potoka, šume, prosjeka, grmlja, gustiša i svega što vam na pamet pada. Jednostavno toliko je dobar, da od sljedećeg vikenda kreću radovi na izgradnji prve Plaćeničke baze...  |
07.10.2011., petak
Lijeni izvještava
|
Kako mu nadimak govori, mogli bi se načekati za ovo izvješće ;)  P.S. Izvješće dostavljeno danas u 13:08h uz obrazloženje: Jučer došao doma i sam' se prevrnuo u krevet, te spavao ko kamen do danas u 10:30 ;p Poput svakog našeg druženja četvrtkom, tako i ovo odrađujemo na tajnoj lokaciji, u tajno vrijeme. Izlazi nas 10 (oprez slijedi napredno znanje matematike) gdje nas je taman za podjelu po pola i neparan broj na svakoj strani. Prvu borbu započinjemo polagano i zagrijavajuće kao uvod u borbe koje slijede. Cilj svake strane je bio pomnožiti neprijateljsku stranu sa nulom. Susrećemo se na sredini terena, gdje razmjenjujemo plastične kuglice promjera 6mm kao da je Božić. Zahvaljujući mnogobrojnim stupovima i zidovima, trajanje borbe se odužava uz struganje leđa po zidovima i čekanje tko će prvi napravit grešku. Užom stranom terena moj suborac Stalker i ja, napredujemo prema neprijatelju koji se povlači. Širom stranom terena isto tako, Manga sa svojom linijom napreduje, te potiskuje borbenu crtu prema našim "prijateljima" s druge strane. Na žalost, naše čekanje iza zida sa upaljenom svijetiljkom nije se pokazalo kao najbolja ideja, jer nam se od naprijed zaleće kolega neprijatelj i skida nas obojicu. Nismo uzvratili jer se navedeno dogodilo na 2 metra, pa smo eto "ubijeni" sa riječima - "Gotovi ste". U tom trenutku mrak prevladava tim terenom, pa se selimo na kat gdje imamo osvjetljenje obližnje civilizacije, pa se način borbe ponešto mijenja budući to osvjetljenje postaje taktička prednost ili nedostatak. Ponovo se djelimo na neparne jedinice sa svake strane, te jedni kreću u čišćenje od dolje, dok moja strana pretežito čeka neprijatelja na gornjoj etaži. Uz prvi kontakt na gornjoj etaži počinje razmjena paljbe, te moja strana polako gubi ljude. Na kraju svi "ginu" osim mene, te branim svoj položaj od napada s nekoliko strana s ciljem opkoljavanja i utamanili. Dolaze oni, pa skinem prvog, kojeg slijedi i drugi, da bi me treći (Manga) koji je primjetio da nisam u nijednoj od dvaju prostorija nego na poluzidu između njih tj. na visini od 3 metra - skinuo. =P Treću borbu se opet mješamo, a ja opet završavam gore. Prvi kontakt započinje na bližim stubama gdje skidam jednog nestrpljvog momka, te se povlačim nazad, čekajući sljedeće žrtve. Kao što sam pretpostavio, još se dvoje penju stepeništem, pa im se zavlačim u prostoriji iza leđa i čekam pravi trenutak da ih poskidam. Nakon što počinje razmjena paljbe, dva neprijatelja kreću gurati borbenu linije prema mojima, što iskorištavam kao "moj" trenutak, dolazim im s leđa i skidam obojicu. Nisu uopće slutili što ih je snašlo. Nakon tri borbe koje su potrajale nekoliko sati, završavamo igru uz pozdrav, te odmah odlazimo doma jer je naš prijevoznik imao neodgodivih obveza. Vaš Lijeni =) |
03.10.2011., ponedjeljak
Ultimate tarapana
 Četrnaest plaćenika jučer izlazi na šumsko-urbani teren, dijeli se sedam na sedam i kreće u borbu u susret. Odradili smo ukupno 4 sata kvalitetnog programa, a trening je bio tako intezivan da se ne mogu prisjetiti pola detalja. Kao u nekom posebnom stanju svijesti jurilo se sa lijevog na desno krilo, kroz šikaru, uz brijeg, kroz potok, pa opet kroz šikaru, pa opet uz brijeg, ubijalo i ginulo... a kako je fajt odmicao mi umjesto da počnemo posustajati od umora, ubacili smo u višu brzinu i bili sve luđi. Grizlo se i ginulo na sve strane, čas je jedna strana, čas druga imala inicijativu. Probijalo se po bokovima, odrađivali široki obuhvati i dolazilo neprijatelju s leđa, te se u nijednom trenutku niste mogli opustiti i zaboraviti čuvati leđa. Za razliku od prošle šume, gdje se više hodalo i taktiziralo pošto se fajt razvukao na ogromnom području, ovaj jučerašnji je bio skoncentriran na puno manjem prostoru i stoga je borbeni intezitet porastao maksimalno. Odmah je dolazilo do kontakta, a onda je sve ovisilo o uigranosti ekipe. Iz tog razloga miješali smo postave više puta i na kraju završili znojni i onako pozitivno umorni. Oni koji treniraju znaju taj osjećaj, kad te ništa ne boli, ali kad si sav onako zategnut i u biti mogao bi potegnut još. CQC nam gradi koordinaciju unutar ekipe, ali šumi ne može konkurirati po pitanju fizičkog treninga. Slijedi piva, raščlamba, dogovor za četvrtak i sljedeću nedjelju... i to je to. Nakon tri godine intenzivnog treniranja, plaćenici su očito dosegli novi stupanj psiho-fizičkih sposobnosti. |
30.09.2011., petak
Tihi Johnny
|
Sinoć se 17 Plaćenika okuplja na kroztjednom treningu, te se brzo dijeli na 7 "prekaljenih" protiv 10 mlađih Plaćenika sa pokojim izuzetkom. Strana sa mlađim borcima nije imala ni vezu, pa je najiskusniji među njima glasovno koordinirao kretanje linije. Uglavnom prvi fajt (dok se još vidjelo) je bio čisto manevarsko nadmudirivanje. Raširili smo se i koordinirano kretali naprijed od stupa do stupa po yo-yo principu. U jednom trenutku, što zbog gubitaka, što zbog neiskustva, kretanje naprijed se obustavlja. Na srednjem dijelu zapinjemo zbog para cijevi iza hrpe pijeska, koje drže jednu čistinu, pa nema druge nego izvršiti pritisak po desnom boku gdje je linija isto tako zapela u jednoj dugačkoj prostoriji. Šta se mora, mora se i stišćemo po desnoj strani. Gine se na obje strane, ali na kraju dva preživjela prolaze i čiste sredinu udarom s boka. No pošto primamo paljbu iz dubine rasporeda vraćamo se nazad u relativnu sigurnost prostorije, te opet krećemo u obuhvat po desnom boku. Tražeći otvor za povezat se sa središnjim prostorom stižemo na drugi kraj terena. Srećom krećemo se tiho i komuniciramo šaptanjem, pa u jednom trenutku čujemo nekakvo kretanje ispred sebe. Pogled je bio dovoljan, upadamo skupa i metemo dvojicu neprijatelja. Ne znamo kakvo je stanje po sredini terena, pošto nemamo veze, ali krećemo na neprijateljsku liniju iz njihove duboke pozadine. U jednom trenutku primamo paljbu, širimo se i opet krećemo naprijed. Koordiniramo se glasovima, te opkoljavamo kako smo pretpostavljali zadnjeg njihovog, kad... čujemo pozdrav s njihove strane. To su bili naši, a teže posljedice su izbjegnute jer su prepoznali glas jednog od nas. Toliko o prednosti uporabe glasa na terenu.  Drugi fajt odrađujemo da zamjenom strana, ali umjesto da krenu na nas kako je bio dogovor "mlađa" ekipa se zbuksala u mraku i ni makac. Vrlo brzo četvorica "starih" se našla u respawnu, a na terenu tajac. Mrak je bio sve gušći i očito je došlo do nekakve pat pozicije. No ipak se nešto događalo, pa je u jednom trenutku čak četvorica dolaze u respawn diskutirajući. Naime Johnny im je prošao po boku i silent-killao dvojicu naših. No tada kreću u nekakv razgovor, te usput odrađuje i trećeg koji nije skužio tko je tu mrtav, a tko živ. Prebrojavajući mrtve zaključujemo da se u mraku vodi fajt dva na jedan, pa im vičemo da završe kako bi stigli odradit još nešto. Pošto je dolje potpuni mrak selimo se na kat objekta, kojeg donekle osvjetljava okolna rasvjeta. Neki su morali ići, pa slažemo novi raspored 5 : 10. Petorka kreće na etažu, a nas deset krećemo u čišćenje. Dijelimo se u dvije grupe po pet i krećemo na dva najudaljenija stepeništa. Dok se krećemo prema udaljenijem stepeništu čujemo nekakvu raspravu na drugom stepeništu, ali ne zamaramo se s time nego nastavljamo. Dolaskom u respawn doznajemo kako je predmet rasprave opet Johnny. Naime on se sakrio u stepeništu, čekao da petorka prođe i potom ih sve s leđa "pobio". Međutim pošto zbog blizine nije pucao, već samo rekao - mrtvi ste - raspravlja se da li ih je na taj način mogao riješit svih pet? Kuglicama na singl sigurno ne, ali u realnoj situaciji metak 7,62mm prolazi i kroz nekoliko tijela. U svakom slučaju Johnny je jučer imao svoj dan. Dok je hr-jezik obogaćen s novim glagolom - silentkillao (sam te). Slijedi piva, dogovor za prijevoz u nedjelju i razlaz oko 22h. |
26.09.2011., ponedjeljak
Okupator izvještava
|
Osamnaest plaćenika jučer izlazi na teren. Dijelimo se u dvije grupe i dogovaramo borbu devet na devet do potpunog poraza suprotne ekipe. Igrali smo na dva respawna, a treća "smrt" značila je isključenje. Jedna grupa (nazovimo je Branitelji) imala je taktičku prednost jer je u svojim redovima imala iskusnog snajper majstora, ali zbog slabe podrške kolega i nebranjenih bokova nije se uspio znatnije približiti protivnicima (nazovimo ih Napadači). Sve u svemu, borba se razvila na nekoliko manjih fronti jer je veći broj respawna neprestano simulirao dovlačenje pojačanja s jedne i druge strane pa niti u jednom trenutku bojišnica nije bila jasno razdvojena... Ekipa Napadača imala je jaču koordinaciju, a formiravši tri stabilne trojke uvijek je imala mogućnost sređene paljbe na neprijatelja... To se pokazalo efikasnim rješenjem. Svi borci pokazali su zavidan moral i umijeće, ponajprije časnik za vezu plaćeničke "O" ćelije i viđeniji član "Z" ćelije. To naravno ne umanjuje doprinos ostalih boraca obje ekipe jer u borbenim djelovanjima pojedinac ne postoji, a postrojba je jaka onoliko koliko je snažna njezina najslabija karika.  Photo by Kile Ekipa Branitelja slabo je pokrivala bokove pa je u jednom naletu nesmotreno dopustila da im se neprimjetno približi diverzant ekipe Napadača odjeven u žućkasto maskirno odjelo MOL M68 i u jednom naletu eliminira snajperista i još trojicu njegovih suboraca. Poslije je isti "poginuo" pokušavajući čak osvojiti neprijateljsku bazu. Borbe su trajale satima i obje ekipe pokazale su maksimalan trud i napor kako bi se što bolje taktički organizirale. Dokazalo se da snajper u airsoftu doista treba jaču zaštitu, možda čak dvojice suboraca, kako bi u potpunosti iskoristio prednost većeg dometa. U protivnom, čim zapuca, otkriva vlastiti položaj i postaje lak plijen diverzanata. Sve u svemu, dobar borbeni dan sa puno prebacivanja snaga, obuhvata, prilaženja protivniku s leđa, dobrih zasjeda i korištenja konfiguracije terena pokazao je da su Plaćenici sposobni izvoditi složenija borbena djelovanja na razini voda i satnije, a budući da naš broj neprestano raste - možda ćemo uskoro početi uvježbavati i kombinirana djelovanja na razini brigade. |
23.09.2011., petak
Night Vision
|
Nakon jučerašnjeg CQC treninga koji je na tajnoj lokaciji okupio 15 Plaćenika, naslov posta se sam nametnuo. Iako se okupljamo još za vidjela u 18h... mrak nas je tako brzo pritisnuo da se nije vidio prst pred nosom. Razlika između života i smrti ovisila je o nečujnom kretanju, selektivnom paljenju i gašenju lampi, koordinaciji i pokrivanju unutar ekipe, te ponajviše pozadinskom osvjetljenju. Unatoč svemu nabrojanom ljudi su ipak znali prolazili na svega par metara jedni od drugih. No posjedovanje spomenute pasivne opreme za noćno gledanje u takvim uvjetima minimalne vidljivosti bila bi apsolutna prednost pred neprijateljem. Zaključili smo na pivi, ako želimo i preko zime nastaviti ovakve kroztjedne treninge, da se moramo opremiti sa takvom opremom. Stoga će današnji post većim dijelom poslužiti u edukativne svrhe.  Znači ukratko Night Vision Devices (NVD) ili po naški uređaji za noćno gledanje, svoje prve dane vuku iz 2.sv.rata kada su ih Nijemci počeli koristiti kao noćne ciljnike na tenkovima, a zatim i na pješačkom naoružanju. Naravno gubitkom rata, ta tehnologija se seli saveznicima i ta takozvana Nulta generacija svoju prvu primjenu s Američke strane doživljava u Korejskom ratu. Važno je napomenuti kako su to bili aktivni uređaji koji su osvjetljavanje cilja ostvarivali s infracrvenim reflektorima, a samim time bili su vidljivi i neprijatelju koji je imao IC senzore. Prva generacija pasivnih uređaja za noćno u uporabu je uvedena tijekom Vijetnamskog rata. Ovi uređaji funkcionirali su na pojačavanju postojećeg svjetla, a da bi mogli učinkovito raditi trebala im je pristojna mjesečina. Njihovo pojačanje dostupnog svjetla bilo je samo x1000. Druga generacija se tehnološki unaprijeđuje pa njihovo pojačanje dostupnog svjetla dostiže već pristojnih x20.000. U praksi je to značilo da uređaj ove generacije radi i u noćima bez mjesečine. Karakteristični uređaj ove generacije je noćni ciljnik AN/PVS-4, a koji se i danas koristi u vojskama diljem svijeta.  Treća generacija je donijela pojačanje dostupnog svjetla od x30.000 do 50.000, a tipičan predstavnik ove generacije je uređaj oznake AN/PVS-14. Tek u ovoj generaciji se zahvaljujući smanjenju dimenzija i težine, prvi put uređaje za noćno gledanje može kačiti na kacigu ili glavu vojnika, te kao takvi dobivaju novi naziv Night Vision Googles (NVG) ili po naški - naočala za noćno gledanje. Četvrta generacija ili 3+ (kako je neki nazivaju) je još uvijek nepoznanica, kao i njene karakteristike, budući je to jedna od trenutno najstrože čuvanih tajni Američke vojske. Zna se samo kako uređaji ove generacije imaju sposobnost prilagodbe na promjenjive svjetlosne uvjete. I to bi bilo to ukratko. A za više detalja, morat će te na pivu s komesarom...  |
18.09.2011., nedjelja
Pravi MilSim
|
Danas 15 Plaćenika izlazi u šumu u kojoj nismo bili od prije ljeta. Pošto nam trojka Sierra kasni u dolasku na teren, prvi fajt krećemo šest na šest. Dva Oskara i četiri Zulua odlaze u dubinu, dok nas dvojica Alfi sa trojkom iz Juliet/Mike ćelije i još jednim koji radi na svojoj ćeliji, krećemo za njima. Pošto su snage izjednačene, a sa suprotne strane uigraniji igrači, nema druge nego taktikom prevladati naše nedostatke. Umjesto frontalnog nastupa krećemo lijevo ne bi li ih iznenadili sa boka ili leđa. Krećemo se pažljivo, no njih nigdje. Ošli smo brijeg predaleko pa se vraćamo na korito pod 90 stupnjeva. Spuštajući se nailazimo na PVC vrećicu sa bocom vode i dva Radlera. Oho... tu su se negdje zbuksali. Popivši malo "neprijateljskog" Radlera nastavljamo silazak, a potom nam dvojicu izbacuju iz igre kratkim rafalima, bez da smo uopće vidjeli neprijatelja. Sad smo u taktički nepovoljnijem položaju i nema nam druge nego iz napada krenuti u obranu. Nas četvoro zauzimamo položaje u kotlini i čekamo njihov pokret. Uskoro ih vidimo, otvara se paljba, ali... riješavaju nas jednog po jednog s združenim djelovanjem iz više pravaca. Riješili su nas svih šest, bez da smo im ijednog izbacili iz stroja. Svaka čast momci. Vraćamo se nazad spajamo sa trojkom pridošlih Sierra, ali jedan Alfa mora doma zbog više sile. U drugi fajt ulazimo osam protiv šest. Neprijatelj opet odlazi u dubinu, a mi pošto nas ima više krećemo u potragu za njima. Krećemo opet po lijevom krilu terena, zatim se spuštamo u korito, širimo se u strijelce i pažljivo napredujemo. Pročešljavši cijeli teren okrećemo opet po lijevom krilu i spremamo se češljati unazad lijevi brijeg... kad zazvoni mobitel i jedan naš, koji je zaostao na začelju, javlja da su ga skinuli. Sada konačno znamo gdje su. Ekipa je zauzela onaj drugi viši greben. Dogovaramo se vratiti nazad i popeti se na taj brijeg njima s leđa.  Postavljamo jedan binatonac na skeniranje i pronalazimo njihov kanal 5.5. Dok se penjemo na greben čujemo njihov razgovor. Jedan javlja da smo uočeni, te da se penjemo na čuku na kojoj su oni ranije bili. Dogovaraju kako će trojica krenut nama s leđa. OK sad smo u prednosti i to napokon možemo okrenuti u svoju korist. Mi napokon znamo gdje su tj. odakle će doći, dok oni ne znaju gdje smo mi, pošto su nas izgubili iz vida. Postavljamo zasjedu na vrhu brijega i čekamo njihov nailazak. Naleću ko jeleni na koncetriranu paljbu nas sedmorice. Dok se gibaju prema respawnu čujemo kako "mrtvi" javljaju našu poziciju (jbg koji se rat pošteno dobio), pa nema druge nego mijenjati položaj tj. krenuti u napad na njih dok smo brojno nadmoćniji. Žurimo za njima, ali nalećemo na preostalu trojku koja je u boljoj poziciji. U kratko vrijeme čak petorica smo izbačeni iz igre, te nam samo dvojica drže liniju i kupuju vrijeme dok nam poginuli ne ožive. Vraćamo se jedan po jedan i uzvraćamo mudro. Nema više trčkaranja po terenu, nego se iz jaraka i ležeći kažnjava svaki pokret sa kontra strane. Fajt je težak i mukotrpan, ljudi nam ispadaju sa obje strane, stišću nas po bokovima, čak su pokušali i s leđa... no za razliku od njih mi smo uvijek korak ispred jer čujemo što planiraju. Obavještajni rad je majka svih bitaka, ali ovi dečki su je*eno uigrana ekipa. Na kraju su neki naši ispucali sva tri života, izgubili smo vizualni kontakt jedni s drugima, linije su nam se izmiješale i ukratko nije se znalo tko pije, a tko plaća. Bilježi se čak i jedan prijeteljski kill s kontra strane, ali ne damo se ni jedni, ni drugi. Na kraju glasovno dogovaramo prekid i neriješen rezultat. Tek kad je odjeknulo - Gotovo!!! ...i kad su ljudi počeli ispadat sa svih strana, vidjelo se kakav kaos je bio na terenu. Ovaj drugi fajt se odužio više od tri sata u komadu, sa do sada najviše hodanja na nekom Plaćeničkom treningu. Svima se to svidjelo, kao i zahtjevan brežuljkasti teren na kojem nas je samo nekolicina već bila. Dogovaramo to ponoviti što skorije u sklopu priprema za jedan dvodnevni MilSim. Naravno sve to još jednom analiziramo uz pivu. P.S. Budući je plaćenički komesar tijekom puzanja posijao fotić na terenu, nismo se uspjeli slikati svi na okupu. No iako je isti kasnije pronađen (vjerojatnost 1:1000000) crkava mu baterija, pa smo grupnu sliku odradili sa jednim mobitelom. Do tad su neki već morali zgibat na posao, pa eto za sve one dušebrižnike, koji brinu zašto nas je manje na slici (nakon što bude dignuta)... poruka glasi - ne brinite, jer nas uvijek ima dovoljno za... znate već šta ;) |
16.09.2011., petak
Unutartjedno CQC kevijanje
|
Večeras 12 Plaćenika izlazi na redoviti kroztjedni CQC fajt. Dijelimo se šest na šest i naganjanje po podrumskom kompleksu može početi. Jedna ekipa odlazi u mrak, a druga kreće u čišćenje prostora. No dobro zasjedno djelovanje izbacuje svih šest napadača bez gubitka ijednog branitelja. Svaka čast momci, ali ovo je tek zagrijavanje. Nabrijani i znojni krećemo u drugi fajt sa zamjenom strana. Sad smo mi u mraku, a oni moraju gristi. Čim fajt počinje vidimo prebacivanje nekolicine po lijevom boku tj. ulaskom u jednu ogromnu bočnu prostoriju. Dvojka Alfi odmah ulazi u taj prostor i slaže im čeku. Držimo se mraka dok ovi nastupaju. Igra je to kratkotrajnih osvijetljavanja i otvaranja paljbe. Mi smo u mraku, dok oni nastupaju relativno osvjetljenim prostorom. U konačnici gine cijela trojka napadača uz gubitak jednog branitelja. Polako respawn se puni dok na kraju ne prekidamo fajt pošto je borba postala neaktivna nakon što je ostalo dva na jedan.  OK sad smo 1:1, ali zbog mraka se prebacujemo iz podruma na gornju etažu objekta. Gore se dijelimo četiri na osam, te ekipa koja brani kat odlazi stepeništem gore. Za obranu odabiremo krajni prostor u kojem se raspoređuju trojica, dok četvrti borac odlazi na stepenište s kojim nam mogu doći s leđa. Kreće napad, ali dobro smo se zbuksali i izbacujemo im četvoricu uz gubitak jednog. Svi su krenuli sa naše strane, pa je kolega na stepniništu slobodan. Nakon nekog vremena Zap to uviđa, polako im dolazi s leđa, pere po njima i iz stroja im izbacuje preostalu četvoricu. Znači može se uspješno odrađivati i sa omjerom 1:2. Nakon zadnjeg fajta odlazimo u obližnji dućan, odrađujemo pivu "na zidiću" i to je to. Naravno prije razilaska dogovaramo i lokaciju održavanja nedjeljnog fajta. Nalazimo se u lokalnom bircu već u deset sati, do tada trebamo samo izorganizirati prijevoz na forumu. Vidimo se ;) |
12.09.2011., ponedjeljak
Majstorica burke ;)
|
Petnaest Plaćenika dovuklo se jučer na šumski fajt. Pošto se odrađivao njihov domicilni teren Zului izlaze sa čak osmoricom svojih, ali... od čega su četvorica u teže pokretljivom stanju nakon cijelonoćne hmm... pa recimo hodnje. Nakon dužeg čekanja da se isti spreme, nas sedam najnestrpljivijih odlazi na drugi kraj šume. Na desno krilo postavljaju se trojica, u sredini je jedan teže pokretni, a na lijevom krilu još trojica. Nakon toga počinje iščekivanje njihovog nailaska. Konačno vidimo dvojicu kako se nonšalantno prešetavaju, no van su dometa. U njihovoj pozadini vidimo još nekoliko figura, ali koje se kreću prikrivenije. Znači većina ih je krenula frontalno. Uočavaju naše na desnom krilu i kreće razmjena paljbe. Dvojica im se odvajaju bočno, što se odmah javlja. Stoga jedan borac s lijevog boka pojačava desno krilo jer ih uskoro možemo očekivati po boku. No ništa od toga, pa je taj vraća opet na lijevo krilo, a kako tamo nije bilo veće aktivnosti... isti kreće prvo u izviđanje, te vidjeviši da nemaju nikog na toj strani ubacuje se iza neprijateljskih linija. No budno oko Zulu čzv-a uočava ga dok se prikrada, dolazi do razmjene paljbe i eliminacije. Iako je rezultat ovog ubacivanja bio izjednačen, narušava njihovu liniju što u konačnici vodi prema napadu naše strane i klasičnom čiščenju terena. Prvi fajt gotov.  Drugi fajt mijenjamo strane tako da kontra ekipa sada uzima naše dotadašnje položaje. Dogovaramo dvojicu pustit kroz sredinu da ih zabavljaju, dok će svi ostali krenut u obuhvat te ih pomesti s leđa. Nas dva krećemo polako, kako bi svojima dali vremena za obilazak u širom luku. No unatoč našem kilavljenju, uočeni smo i počinje razmjena paljbe. Vidim najmanje četvoricu ispred nas u dvije linije. Kolega i ja se malo razdvajamo kako bi razvukli i njihove snage, te se počinjemo prebacivati lijevim bokom gdje je teren isprepleten vododerinama koje pružaju odličnu rovovsku zaštitu. Kreće i neprijatelj po boku, ali mi smo u boljem položaju. Združena paljba nas dvojice izbacuje ih jednog po jednog, a zatim na desnom krilu dobivamo pojačanje jednog od naših koji je malo "skratio" obilazak. Zovem glavninu ekipe, no oni predviđaju dolazak tek za 10 minuta. Sami smo, ali ne damo se. Stišću nas žestoko, čak smo imali i napad s leđa, ali ne damo se. Pokrivamo jedan drugog s paljbom, prebacujemo se po "rovovima" i metemo ih jednog po jednog. Trojka protiv osmorice je skoro omjer 1:3, no još smo živi i grizemo. Dok smo konačno čuli rafale iza njih, nas trojica smo imali preko deset killova i to bez vlastith gubitaka. To je dobro odrađen posao. Piva, analiza, dogovor za četvrtak, nastavak po pivi u kvartu i to je to... Update: Papa ćelija u popodnevnim satima odrađuje ćelijski trening na jednom manjem urbanom terenu u gradu. Jbg zaželili se dečki malo intimnog druženja i fajta binom na binom ;) |
09.09.2011., petak
Terminator2 vs. BladeRunner
|
Jučer u sred tjedna 16 plaćenika se okuplja na novom CQC terenu kojeg smo samo jednom onako ovlaš onjušili. No sinoć smo izašli odradit pravi fajt sa dva tima protiv dva tima. Trojac Zulua, dva Oskara i dvojica Alfi s jedne, a trojica Papi, dva Julieta i četvorica još neraspoređenih Plaćenika s druge strane. Prvi fajt se razvlačimo po podrumu i krećemo s borbom u susret. No pošto je prostor ogroman, malo je potrajalo do prvog kontakta. Iako se radi o zatvorenom objektu, njegove dimenzije su takve da smo razmatrali i uporabu rafalne paljbe. No neki su došli samo sa utokama, neki su bili kratki sa streljivom, pa smo se kopromisno usuglasili da ćemo ipak odrađivati pojedinačnom. Prvi fajt smo odradili onako malo pažljivije, ne samo zato što se radi o novom terenu, nego i zbog hrpe prepreka koje je po podrumu trebalo izbjegavat od armature, preko nekih čudnih rovova do otvorenih šahti. U svakom slučaju scene iz prvog fajta su neodoljivo podsjećale na rat koji se vodi na ruševinama današnje civilizacije poput onih scena iz Terminatora2. Do sljedećeg fajta prostor je bio u potpunom mraku, pa se prebacujemo na kat objekta. Tamo su nekakva stepeništa i prostor je podijeljen na dvije etaže.  Jedna ekipa odlazi na etažu, a mi krećemo iz podruma prema njima. Razvlačimo cqc-vlakić i brzo upadamo u glavni prostor koristeći zaštitu zida. Potom se buksamo iza stupova i kreće napredovanje od jednog do drugog. Međutim pokrivaju nas paljbom sa gornje etaže zahvaljujući jednom L odvojku iste. Nema druge nego naći neki drugi pravac napredovanja. Dvojica kreću po širokom lijevom krilu kroz halu kako bi došli spomenutom L odvojku s leđa. Za to vrijeme nas trojica krećemo na prvo subište koje su oni zagradili s nekakvim srušenim vratima. Čujemo ih kako pričaju gore, tiho mičemo vrata i upadamo u sred njihove linije, riješavamo trojicu, ali uz žrtvu vlastita dva. No bez obzira na učinak iznenađenje je bilo potpuno. Povratkom dolje, mi "mrtvi" imamo vremena za razledati oko sebe. Nadrealna scena sa blještavim svjetlima iz obližnjeg shoping centra neodoljivo je podsjećala na kultni SF film Blade Runner. Zbog par otkaza baterija i obveza treći fajt nismo odradili, već smo se zaputili na pivu na kojoj smo dogovorili nedjeljni teren... |
05.09.2011., ponedjeljak
Riječi i djela
|
Na nedjeljni šumski fajt nam izlazi 18 Plaćenika i odrađuje kvalitetna četiri sata znojenja. Pošto je Alfa ćelija bila u punom sastavu odlučili smo odigrati zajedno ojačani sa dva Zulua, da bi nam se malo kasnije pridružio i treći nakon što je popravio repliku. S druge strane bili su svi ostali. Našla su se tu trojica iz Viktor ćelije, dvojica iz buduće Juliet ćelije, tri "vanjska" Zulua i jedan predstavnik Sierri. Znači s jedne strane našla se šestorka Alfi, koji se vrlo rijetko okupljaju u punom sastavu zbog poslovnih obveza njenih pripadnika. No iako navedena ćelija rijetko ima prilike igrati zajedno, ipak ima kontinuitet na treninzima, te se zbog toga i svog vojnog backgrounda, lako uklapa i brzo prilagodi svima koji tom poslu pristupaju po uzusima struke. S druge strane imamo četiri stara igrača, ali od kojih samo jedan ima kontinuitet treninga preko ljeta, te čak petoricu novih. Naravno fajt je bio gotov i prije nego je počeo. S jedne strane timski nastup u sastavu binoma i timova, a s druge strane hrpa pojedinaca koji sami pokušavaju odraditi nešto. S jedne strane starija ekipa koja zna znanje, a s druge strane većinom mladići koji mogu trčati koliko hoćeš. No džaba im trud, rekli bi neki... kad nisu pokazali osjećaj za timski rad i združeni nastup na bojišnici. Naravno mi smo sve to imali, te je bez ikakve zapovjedi svatko znao gdje mu je mjesto. Bez ikakve priče popunjavale su se rupe u liniji ili samoinicijativno prebacivalo sa boka na bok, zavisno gdje je pritisak bio jači. Natrčalo se po terenu, odradila se hrpa obuhvata i bočnih čišćenja, a nakon desetog killa prestao sam ih brojati da budem iskren. Sve u svemu ono jučer trebala bi svima biti dobra škola u smislu - riječi su jeftine, neka naša djela govore za nas.  Nakon fajta okupili smo se u logističkoj bazi kodnog naziva "Kod Pere", te se ubili predobrim ćevapima i napojili mrzlom pivom. Gazda Pero nam je osigurao 12 kg mesa i bilo je jedi koliko možeš za 30 kuna, dok je pivo bilo vrlo razumnih 10 kuna. Klopa, cuga, Plaćeničko druženje i razgovor potrajao je do 20h kada i posljednji napuštaju poprište "bitke". Spominjala se i organizacija 24-36 satnog fajta. Naravno po tom pitanju bit ćemo nešto pametnijio do četvrtka, kada bi trebali izaći na jedan novi CQC teren. No živi bili, pa vidjeli... |
02.09.2011., petak
Underground
 Unatoč jučerašnjem ispadanju kompletne Zulu ćelije koja je tijekom ljeta bila glavni nositelj plaćeničkih treninga, okuplja nas se 15 na redovitom tjednom CQC treningu. Oblačno vrijeme i negativni ioni u zraku kao da su nagovještavali teško nabijen fajt. Požurili smo ko da smo znali za nadolazeće probleme. Brzo smo odradili dva fajta, a onda nas prekidaju zaštitarski organi. Bilo je malo vike s obje strane, a onda vidjevši da im ta taktika ne prolazi, stričeki spuštaju glasove za oktavu, normalno razgovaraju i dogovar glasi - napuštamo teren. Naravno razumijemio mi njih, jer ti ljudi su u strahu za svoj posao i satnicu od 12 kuna. S druge strane naš dosadašnji underground/gerila pristup je prolazio dok je prolazio, a sada ćemo morati odraditi nekakvu papirologoju ako se želimo tim prostorom koristit i dalje. Do tada ćemo razmotrit još neke pričuvne CQC terene i naravno uvijek nam ostaje nedjeljna šuma. Dogovor uz pivu nakon fajta glasi - vidimo se na nedjeljnom fajtu s roštiljem. Lokaciju znate... |
28.08.2011., nedjelja
(Ne)priznavanje i AS-prigovaranje
|
Današnji izlazak 16 Plaćenika na teren pokazuje nam kako ovo ljeto ide svome kraju, jer se ljudstvo vraća na kontinent. Dijelimo se na osam protiv osam jednostavno na principu središnje linije kroz nas dok stojimo u krugu. Dogovaramo osvajanje zgrada i krećemo svako na svoju stranu. Samo kako bi izbjegli napucavanje iz male blizine u/iz zgrada, dogovaramo da ubacivanje kamena/bombe "ubija" sve u prostoriji, te tako završava fajt. Prvi fajt trojicu "trkača" iz Oskar ćelije šaljemo na krajnje lijevo krilo da se neprijatelju privuku s leđa, dok ostatak od nas pet kreće linijski napredovat kroz središnji prostor. No neprijatelj je zauzeo središnju zgradu i u jednom momentu Čiwa nas sa svojom dalekometnom Cymom počinje mesti s boka. U jednom trenutku čak smo četvorica u respawnu. Vraćamo se dva po dva i automatski idemo tamo gdje je najveća frka. Vučina i ja ulazimo sljedeći, te pošto se neprijatelj privukao neposredno pod naš objekt bacamo se odmah na njih. Dok Vučina pokriva zaprečnom paljbom skidam Razuma, a zatim se posvećujemo Bogiju. No unatoč paljbi iz dva smjera, Bogi se dobro zbuksao i ne možemo ga dohvatit. Vidim mora se po boku. Zavlačim se u potok i dok pažljivo napredujem koritom vidim Bogija kako se mudro povlači. Vučina i ja nastavljamo popunjavati taj prostor, te čitavo vrijeme održavamo međusobnu komunikaciju, te povremeno vizualno komuniciramo i sa ekipom na lijevom krilu. Dolazimo im iza zgrade, privlačimo se sa puškama na sprem i konačno ubacujem kamen u njihov objekt. Gotovo! Ali dečki se bune da smo trebali ući u objekt. Smiruju se nakon što im Oskar ćelija govori da su već bili u njihovom objektu. A jeb*em ti finese, bitno je da se igra. Za drugi fajt dogovaramo kako zgrade nisu bitne, nego da je bitno pomest sve neprijatelje. Mijenjamo strane i krećemo nakon što smo čuli - Ajde!!! - s druge strane. Trkači nam jure na središnju zgradu, a neprijatelj ni makac. Ili smo se krivo razumjeli, ili imaju novu taktiku. No što sad, rokaj! Vučina i Zap nam kreću šire po desnom krilu, Kompa je lijevo malo ispod ceste, dok ostatak nas napreduje od središnje zgrade uz zid nasipa. No došavši do kraja zida ne može se dalje, pa se prebacujem preko ceste do Kompe. No i taj dio pokrivaju i nema mi druge nego u širi obuhvat.  Došavši do druge strane zgrade primam paljbu, pa se refleksno bacam na leđa i kotrljam iza panja. Navirujem, ali ne vidim tko me zaprašio, no vidim našu dvojku kako se spuštaju sa brijega. Vičem da paze jer imaju jednog u jarku iza zgrade. Dok prilazim, vidim nekakvo napucavanje na relaciji Deki-Trbi, a zatim i dovikivanje među njima. Koji god kua bilo, Trbi mi je čist i odrađujem ga. Osjećam neke tenzije među njima, no nemam vremena za to jer moramo završit napad. Spajam se sa Vučinom i Kukecom, te dolazimo do zgrade. Njima je to mrtvi kut i ne mogu nam ništa. Pokrivamo Vučinu dok ubacuje nekakvo drvo unutra, vičemo im da su mrtvi, te da izađu. No umjesto da izađu, kroz prozor izviri ruka i praši na slijepo. Bem ti guštere. Vičem im da se to ne radi, da je gotovo i da izađu. Opet isto. Iznerviran krećem u frontalni napad sa rafalnom paljbom. Iznutra uzvraćaju, ali jedan dobiva u lice, a drugi isto negdje. Pa dobro dečki koji kua? Pa nismo čuli. Pa "bomba" je dogovorena upravo kako bi spriječili takvo sranje. Ništa, vraćamo se do srednje zgrade i uzimamo malo dužu pauzu da se svi skupa ohladimo. Predlažem da se nanovo izmješamo, te dvojici najmlađih Balkiju i Razumu dajemo da izaberu ekipe. Treći fajt mi krećemo opet odozgor. Smoc i Razum idu lijevo gore, mi po sredini, a Serta i Joker po desnom boku. Opet im uzimamo središnju zgradu, ali Čiwa i Kompa me zaprašuju od dolje, dok ja ne mogu dobacit do njih. Rikava mi baterija, pa prebacujem na singl. Kad eto ti pogođenih Serte i Jokera. Isprobavam njihove replike, ali ni one nemaju dometa. Morat ću im prić bliže, ali čim sam izašao pljušti sve oko mene i to je to. Sjedam ispred, dovršavam sendvič, kad eto i njih dva što su me riješili. Nama dosta i krećemo prema parkingu, ujedno da se ostalima maknemo sa linije paljbe. Dogovaramo ranije uočene tenzije svi zajedno riješiti uz pivu. Ukratko zaključak je - nema više spika, ni ogovaranja na temu priznavanja ili nepriznavanja. Pogotovo jer oni koji to rade ne lažu nas, nego sami sebe. S druge strane jedva čekamo nekoga tko ne priznaje, jer će se na takvima združeno prijenjivati Memexova terapija. Zaključak drugi je poziv mlađim igračima za malo respekta za one starije tj. one koji duže igraju. No ni to nije nikakva zapovjed. Ako neće, ne moraju, no onda će "starci" umjesto mješanja s njima i pokazivanja tajni zanata, igrati isključivo zajedno. Pa će se spomenuti respekt jako brzo nametnuti sam od sebe. I to je to. Dakle Plaćenička anarhija se nastavlja, a koliko je navedeni model dobar, najbolje nam pokazuje brojka od 115 Plaćenika raspoređenih u četiri borbene linije... |
26.08.2011., petak
3 : 0 = 3 pouke
|
Jučer odrađeni CQC fajt bio je poučan po nekoliko osnova. Prva pouka bi bila da nove Plaćenike treba bolje raspoređivat unutar ekipa, a ne da nam tri "guštera" kojima je ovo prvi ili treći fajt završe s jedne strane. Pogotovo kad s druge strane imamo stare tj. dobro uigrane borce - tri Zulua i tri Zulu-wanabe. Šalu na stranu, no čini mi se kako je fajt bio odlučen u momentu odabira ekipa. No bez obzira na to trebalo je dat sve od sebe. U tri fajta koliko smo odradili i izgubili, u par trenutaka smo čak ostvarili i inicijativu, ali konačni rezultat je ipak bio protiv nas. Glavni problem je bio nekoordinacija unutar ekipe odnosno loše združeno djelovanje. To bi bila pouka broj dva. Tako primjerice u drugom fajtu odlična taktička zamisao dolaska neprijatelju s leđa u punom sastavu, na kraju pada u vodu jer nije bilo dobro koordiniranog tj. zajedničkog uleta u prostoriju. Dovoljno je da ljudi samo na trenutak zastanu i tu se već gubi inicijativa, a čim nam je prvi (koji je sam uletio u prostor) izbačen iz borbe već gubimo.  Znači koliko god to jednom bivšem vojniku glupo izgledalo, ovdje pale samo one policijske taktike "kretanja u maloj grupi pedera". Naravno vojska se ne troši na takve stvari jer joj na raspolaganju stoje sredstva koja zgrade pretvaraju u ruševine (od avijacije i topništva do trupnih sredstava poput Zolja i ručnih bombi), no mi ovdje idemo "cijev na cijev" što je puno bliže policijskoj taktici. A ako je to to, onda i nastupanje mora biti u skladu s tim. Sve u svemu odradili smo tri dobra fajta, dobro se oznojili, a sa zadnjim ušli u područje koje je za većinu nešto sasvim novo. A kako se hladniji i kraći dani budu bližili, sve mi se čini kako ćemo u tom modu raditi sve češće. Znači pouka broj tri se izvlači iz CQC borbe u potpunom mraku. Pri čemu uporaba osvjetljenja postaje dvosjekli mač koji s jedne strane omogućava ciljanje, ali istodobno otkriva i tvoj položaj. Stoga će s nastavkom noćne CQC obuke NVG oprema postati značajna stavka. No o tom potom. Uslijedila je već uobičajena raščlamba bojnog djelovanja uz piće i razlaz posljednjih Plaćenika oko 1h. |